10.12.2021. – Međunarodni dan ljudskih prava 2021. – upozorava i podsjeća na članak 1. Opće deklaracije o ljudskim pravima


Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se svake godine 10. prosinca, na dan kada je Opća skupština Ujedinjenih naroda 1948. godine usvojila Opću deklaraciju o ljudskim pravima.

Opća deklaracija o ljudskim pravima proglašava neotuđiva prava na koja svi imaju pravo kao ljudska bića, neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeroispovijesti, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom ili društvenom podrijetlu, imovini, rođenju ili drugom statusu.


Tema ovogodišnjeg Međunarodnog dana ljudskih prava JEDNAKOST – smanjivanje nejednakosti, unaprjeđivanje ljudskih prava, povezana je s člankom 1. Opće deklaracije o ljudskim pravima:

„Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.“

Načelo jednakosti i nediskriminacije je u srcu ljudskih prava. Tema je usklađena s Agendom 2030 i pristupom UN-a određenog u dokumentu Zajednički okvir o uključivanju svih: jednakost i nediskriminacija u srcu održivog razvoja. Navedeno uključuje bavljenje i pronalaženje rješenja za duboko ukorijenjene oblike diskriminacije koji utječu na najranjivije u društvu, uključujući žene i djevojčice, autohtone narode, LGBTI osobe, migrante i osobe s invaliditetom, između ostalih.

Ključne poruke Međunarodnog dana ljudskih prava:

1. Ekonomija temeljena na ljudskim pravima može prekinuti ciklus siromaštva.

Ogromno siromaštvo, sveprisutne nejednakosti i strukturna diskriminacija kršenja su ljudskih prava i među najvećim globalnim izazovima našeg vremena. Za njihovo učinkovito rješavanje potrebne su mjere utemeljene na ljudskim pravima, obnovljeno političko opredjeljenje i sudjelovanje svih, posebno onih koji su najviše pogođeni. Potreban nam je novi društveni ugovor koji pravednije dijeli moć, resurse i mogućnosti i postavlja temelje održive ekonomije utemeljene na ljudskim pravima.

2. Pravednija obnova: novi društveni ugovor

Ljudska prava, uključujući ekonomska, socijalna i kulturna prava, kao i pravo na razvoj i pravo na sigurno, čisto, zdravo i održivo okruženje, ključna su za izgradnju novog gospodarstva utemeljenog na ljudskim pravima koje podržava bolja, pravednija i održivija društva za sadašnje i buduće generacije. Ekonomija utemeljena na ljudskim pravima trebala bi biti temelj novog društvenog ugovora.

3. Jednake mogućnosti za mlade

Uzastopne financijska i zdravstvena kriza imale su dugotrajne i višedimenzionalne učinke na milijune mladih ljudi. Ako se njihova prava ne zaštite, uključujući dostojanstvena radna mjesta i socijalnu zaštitu, “COVID generacija” riskira da postane plijen štetnih učinaka rastuće nejednakosti i siromaštva.

4. Preokret u nejednakom i nepravednom cijepljenju

Nepravedno cijepljenje kroz nepravednu distribuciju i gomilanje cjepiva je u suprotnosti s međunarodnim pravnim normama i normama ljudskih prava i duhom globalne solidarnosti. Poziv na zajedničku agendu i novi društveni ugovor između vlada i njihovih ljudi hitna je i ključna potreba kako bi se ponovno izgradilo povjerenje i osigurao dostojanstven život za sve.

5. Unapređivanje prava na zdrav okoliš i klimatska pravda

Degradacija okoliša, uključujući klimatske promjene, onečišćenje i gubitak prirode, nerazmjerno utječu na osobe, skupine i ljude u ranjivim situacijama. Ovi utjecaji pogoršavaju postojeće nejednakosti i negativno utječu na ljudska prava sadašnjih i budućih generacija. Nakon što je Vijeće za ljudska prava priznalo ljudsko pravo na čist, zdrav i održiv okoliš, moraju se poduzeti hitne mjere za poštovanje, zaštitu i ispunjenje ovog prava. Takva bi mjera trebala biti temelj novog gospodarstva utemeljenog na ljudskim pravima, iz kojeg će proizaći zeleni oporavak od bolesti COVID-19 i pravedna tranzicija.

6. Sprječavanje sukoba i izgradnja otpornosti kroz jednakopravnost, uključivost i ljudska prava

Ljudska prava imaju moć uhvatiti se u koštac s temeljnim uzrocima sukoba i kriza, rješavanjem pritužbi, eliminacijom nejednakosti i isključenosti, dopuštajući ljudima da sudjeluju u donošenju odluka koje utječu na njihove živote. Društva koja štite i promiču ljudska prava za sve otpornija su društva, bolje opremljena da kroz poštivanje ljudskih prava prevladaju neočekivane krize kao što su pandemije i utjecaji klimatske krize. Jednakost i nediskriminacija ključni su za prevenciju: sva ljudska prava za sve osiguravaju svima pristup preventivnim prednostima ljudskih prava, ali, kada su određeni ljudi ili skupine isključeni ili se suoče s diskriminacijom, nejednakost će pokrenuti ciklus sukoba i krize.

Međunarodna organizacija rada

Upravo traje 109. sjednica Međunarodne konferencije rada (drugi dio), na čijem dnevnom redu je i tema nejednakost u svijetu rada. U izvještaju Nejednakosti i svijet rada navodi se kako je pandemija bolesti COVID-19 ukazala na dramatični opseg i posljedice već postojeće nejednakosti te se čini kako je dovela do daljnjeg povećanja razine nejednakosti jer je najteže pogođeno stanovništvo u nepovoljnijem položaju, kao što su radnici s niskim prihodima i njihove obitelji, radnici u neformalnoj ekonomiji, niže plaćena zanimanja u odnosu na više plaćena menadžerska i profesionalna zanimanja, žene, etničke i rasne manjine, migranti i osobe s invaliditetom. I prije pandemije, postojala je opća zabrinutost o različitim učincima visoke i često rastuće razine nejednakosti te je prepoznata potreba za hitnim i odlučnim aktivnostima za smanjivanje nejednakosti i osiguranja uključivijeg rasta u budućnosti. Pandemija je samo pojačala osjećaj hitnosti.

Istraživanja su pokazala kako visoke razine nejednakosti usporavaju tempo gospodarskog rasta, nagrizaju demokraciju, socijalnu koheziju i povjerenje, doprinose degradaciji okoliša i imaju negativne učinke na psihičko i fizičko zdravlje. To je pridonijelo rastućoj spoznaji da je hitno potrebno djelovati kako bi se preokrenuli trendovi visokih razina nejednakosti i osiguralo da se mogućnosti i koristi gospodarskog i društvenog napretka koriste i dijele pravednije u budućnosti.

Nejednaka Europa

Isto tako u izvješću Europskog sindikalnog instituta, Benchmarkig Working Europe 2021, navodi se kako su nejednakosti možda bile pogoršane pandemijom, ali su one postojale i prije. One su zapravo proizvod strukturalnog procesa nejednake raspodjele prihoda, resursa i moći, koji – barem u Europi – datira iz 1980-ih. Unatoč tome što uživa status najravnopravnije regije na svijetu, Europa je, općenito, i dalje zemlja rastućih nejednakosti, s novim dimenzijama i oblicima nejednakosti koje se neprestano pojavljuju uz Covid-19 kao najnoviji katalizator mnogih od njih.

Izvješće naglašava da nejednakost nije samo jednokratni povijesni incident povezan s određenom krizom. Ona je zapravo proizvod ekonomskog modela koji je u posljednja tri desetljeća progresivno redistribuirao sve manje i manje bogatstva na najniže postotke društva, dok je akumulirao sve više na vrhu. Drugim riječima, riječ je o strukturnom problemu. S obzirom na korozivni utjecaj koji nejednakosti imaju na društvene i ekonomske te političke i demokratske strukture naših društava, rješenja i odgovori na problem nejednakosti moraju također biti strukturnog karaktera.

IZVOR

Comments are closed.