(NOVI LIST) Strah. To je najčešći razlog zbog kojeg radnici ne reagiraju onda kada treba reagirati. Zbog straha se ne usude tražiti ono što im pripada i to je svih ovih godina iza nas nebrojeno puta viđeno. Strah od gubitka radnog mjesta, strah zbog mogućih egzistencijalnih problema, strah da bi bilo koja akcija mogla uroditi reakcijom poslodavca… Pa i strah da bi dizanje glasa radniku moglo suziti prostor na tržištu rada, jer tko bi htio »svadljivca« na platnom spisku.
Kada bi se svi ti strahovi zatomili, mnoge bolne točke domaćeg tržišta rada, odnosno domaćeg društva u cijelini, odavno bi bile eliminirane ili svedene na nekakvu statističku pogrešku. Ne bi onda bilo firmi koje su godinama u blokadi, a ima ih još uvijek i u njima rade neki radnici. Bez plaće.
Radnici mnogih poduzeća godinama su dolazili, i još uvijek dolaze na posao, odrade svoje smjene i za odrađeni posao ne budu plaćeni. Neplaćanje nije neki relikt prošlosti. Ono je još uvijek prisutno u domaćoj stvarnosti pa tako, primjerice, prema zadnjim podacima poreznika, više od 39 tisuća radnika, zaposlenih kod preko 9,5 tisuća poslodavaca ne prima plaću. Vjerojatno se u promilima mjere oni radnici koji su nakon prve neisplaćene plaće pokrenuli ovrhu poslodavca ili pozvali inspektore jer im plaća nije isplaćena, a poslodavac im nije uručio obračun dospjele, a neisplaćene plaće. Jednako kao što se u promilima mjere oni koji su u prošlosti, čim su se stekli uvjeti za to, pokrenuli stečaj poslodavca i nisu čekali mjesecima ili godinama u nadi da će se nešto promijeniti. Ta je nada, zapravo, jačala kako bi prikrila strah od akcije na koju radnici imaju pravo, sami ili preko svojih sindikalnih zastupnika. Taj strah i strahovi koristili su i koriste jedino onima koji gledaju kako migoljiti kroz sustav i u tom migoljenju prevariti radnike, državu, poslovne partnere… Što su radnici više u strahu, jače je samopouzdanje onih koji ne poštuju zakone. Što se radnici manje boje i posežu za onim što im zakonska regulativa pruža, to je druga strana »slabija« i uči poštovati zakonodavstvo.
Bivši radnik TŽV Gredelja Mladen Bibić pobijedio je svoje strahove. Pobio je nezakoniti otkaz. Lažna optužba stajala ga je zdravlja, gurnula ga na egzistencijalno dno. To što je vraćen na posao, međutim, nije dovoljna satisfakcija za sve što je proživljavao u vrijeme dok mu se kuhao otkaz i nakon što je ostao bez posla. Zasebnom tužbom dokazao je da je bez posla ostao zbog šikanoznog postupanja poslodavca. Zasigurno nije ni prvi ni zadnji radnik kojemu je otkaz »smješten« i kojeg je takvo postupanje poslodavca koštalo niza negativnih posljedica u privatnom životu. I za to se može dobiti satisfakcija, pokazao je ovaj radnik. Naravno, ona nikada ne može poništiti sve ono loše što se na radničkim leđima gomilalo dok je presuda stigla. Ovom radniku je bilo najvažnije dokazati da mu je obraz čist, za razliku od obraza njegova poslodavca. Pokazao je svim drugim radnicima da ne treba šutjeti i trpjeti, primiti povratak na posao kao isključivu satisfakciju za nezakoniti otkaz. Može se i više od toga, ali za to treba prevladati strahove.
Izvor: http://www.nhs.hr/novosti/proleteri_ne_bojte_se_27865/
