Posts Tagged obavijesti

8.4.2020. – Reprezentativni sindikati obratili se Vladi RH i Upravi društva

Reprezentativni sindikati u HŽ Infrastrukturi obratili su se Vladi i resornom ministarstvu s traženjem u vezi rješavanja radnopravnog statusa pripravnika koji su zbog pandemije koronavirusom dovedeni u nepovoljan položaj.

Upućen je i dopis Upravi HŽ Infrastrukturi  s ponovljenim traženjem da se radnicima koji redovito na posao putuju vlakom ponovno osiguraju vlakovi za dolazak na posao i odlazak s posla.

No Comments

7.4.2020. – Krešimir Sever za Narod.hr o krizi uzrokovanoj koronavirusom: ‘Poslodavci su dužni radniku isplatiti ugovorenu plaću’

U medijima se pojavljuju informacije da se podiže minimalna plaća na 4000 kuna, međutim, radnici koji još rade ovih dana svjedoče da im dolaze na potpis aneksi ugovora s iznosom od 3250 kn.

O toj situaciji razgovarali smo s predsjednikom Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimirom Severom.

On ističe kakonije promjenjen iznos minimalne plaće, već iznos koji država daje kao potporu poslodavcima zbog krize uzrokovane koronavirusom. Taj jeiznos potpore u ožujku iznosio 3250 kn za pojedinog radnika, tj. onoliko koliko je minimalna plaća, a u travnju iznosi 4000.

“Ove mjere potpore koje daje država su sa 3250 dignute na 4000 kuna za svakog radnika kod svakog poslodavca koji ostvari pravo na takvu potporu s tim da je poslodavac dužan radnicima isplatiti i razliku. Dakle, to nije promjena u sustavu minimalne plaće kao takve već potpore poslodavcima. Ono što nije jasno iz same mjere jest što to znači za nekoga tko je i do sada plaćao minimalnu plaću radnicima, a država mu sad daje više od toga.

Nije se promijenio iznos minimalne plaće u Republici Hrvatskoj nego se promijenila potpora koju država daje zbog bolesti COVID-19. Ona je za ožujak mjesec iznosila 3250 kn, znači, za sve one koji su ostvarili pravo na tu potporu za ožujak, oni će u travnju uz isplatu plaće svojim radnicima imati obvezu podmiriti plaću tim radnicima u visini u kojoj su ti radnici ostvarivali pravo temeljem kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu. Oni koji su imali minimalnu plaću i dalje je to minimalna plaća. Oni koji su imali veću plaću od toga, poslodavac im je dužan isplatiti veću plaću, osim ako je u međuvremenu došlo do izmjena kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili je, ako nema ni jednog ni drugog, poslodavac s radnikom sklopio dodatak ugovora o radu u kojemu je zamijeniio pripadajući iznos plaće.

Hoće li i oni radnici koji imaju ugovorenu plaću 3250 kn dobiti 4000 kn u svibnju?

Dakle, ovo je samo ono što je država dala kao potporu, a za isplatu plaća u svibnju slijedi ta potpora u visini 4000 kn s tim da će država na taj iznos podmiriti pripadajuće doprinose.”– rekao je Sever i dodao:

“Mjere su izrazito jasne. Ono što jedino nije jasno što s potporom koja se sada od travnja mjeseca dodjeljuje pojedinim poslodavcima, a to će se odraziti na isplate plaća u svibnju: što je s tvrtkama gdje poslodavac ima radnika prijavljenog na minimalnu plaću, a gdje mu država trenutno daje višu potporu – od 4000 kn? Sasvim je logično da u tom slučaju on ne može radniku isplatiti niže od onoga koliku mu je država dala potporu. To će još očito netko morati protumačiti.”

Sever je posebno naglasio da poslodavac mora radniku isplatiti ugovorenu plaću.

“Poslodavac ne smije umanjiti radnikovu plaću ispod razine ugovorenog. Ugovorena plaća se mora isplatiti radniku upravo u toj visini. Mi znamo da je dio poslodavaca tumačio da je od države dobio 3250 kn i da je to onaj novac koji je radniku dužan uplatiti iako je radnik imao, primjerice, ugovorenu plaću 5000 ili 6000 kn. U tom slučaju poslodavac vara radnika, a time i državu. On je dužan isplatiti razliku. Jedino kad to ne mora, to je u uvjetima kada je sa sindikatom dogovorio izmjene kolektivnog ugovora, u kojima je promijenio pravilnik o radu ili u kojima je s radnikom potpisao dodatak ugovora o radu u kojem su se on i radnik dogovorili da će on u određenom razdoblju radniku isplaćivati nižu plaću od one koju je imao ranije ugovorenu. U svemu ostalome je dužan radniku isplatiti razliku do pune ugovorene plaće.”

 

 

IZVOR

No Comments

5.4.2020. – ‘Ako se dogovori smanjenje plaća, mora se znati i kad će se to vratiti’

Ministarstvo rada najavilo je sjednicu Gospodarsko-socijalnog vijeća za sljedeći tjedan na kojoj će se, među ostalim, raspravljati i o pokretanju pregovora o plaćama u javnom sektoru, no čelnici sindikalnih središnjica kažu da to nije tema za GSV. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske, i Vilim Ribić, predsjednik Matice sindikata javnih službi, rekli su nam da to nije tema sjednicu GSV-a, jer sindikalne središnjice nisu potpisnice kolektivnih ugovora o kojima će se raspravljati.

 – Mi ćemo doći na taj sastanak GSV-a, ali to je tema za sindikate državnih i javnih službi koji su potpisali kolektivne ugovore. Pogotovo ne razumijem što bi poslodavci trebali raditi na sastanku na kojem je tema politika plaća u javnom sektoru, to je tema za bilateralne sastanke između sindikata i Vlade – rekao nam je Krešimir Sever.

Kad je politika plaća u pitanju, Sever i Ribić se slažu da pitanje mogućeg smanjenja plaća u javnom sektoru može doći na red tek ako kriza potraje i do lipnja. Do tada, smatraju, Vlada treba koristiti raspoložive mjere da ublaži krizu, kao što i radi, ali i da potraži novac za pomoć gospodarstvu i građanima u posebnim programima Europske unije.

Zajedničko stajalište

Iskusni sindikalist Sever smatra da sindikati javnih i državnih službi trebaju imati zajedničko stajalište prema zahtjevima Vlade, pogotovo zbog toga jer se može očekivati da će Vlada u jednom trenutku predložiti selektivno smanjenje plaća, različito od sektora do sektora, čak i unutar pojedinog sektora.

– Nisu sindikati ni zaposleni u javnom sektoru slijepi za ono što se događa u gospodarstvu, dapače. Ali, najprije ćemo vidjeti što predlaže Vlada, a nakon toga ćemo dati svoj odgovor. Situacija je dinamična, pričekajmo prijedlog Vlade pa ćemo vidjeti što dalje. Načelno, kako sam rekao i prije, do lipnja se plaće u javnom sektoru ne bi trebale dirati – rekao nam je Ribić. Oba sindikalista, pak, slažu se u tome da “ako i kad” se dogovori moguće smanjenje plaća, tada treba jasno ugovoriti odredbe o tome kako će se to kompenzirati i nadoknaditi jednom kad prođe kriza.

Vlada je, podsjetimo, na sjednici Vlade u četvrtak donijela odluku o tome da će “pokrenuti pregovore sa socijalnim partnerima o visini osnovice za izračun plaće državnih službenika i namještenika te zaposlenih u javnim službama za 2020. , kao i pregovore o isplati određenih materijalnih prava ugovorenih kolektivnim ugovorima, te prava iz sklopljenih sporazuma o uvećanju koeficijenata složenosti poslova i dodataka na osnovnu plaću”.

U Ministarstvu rada nisu htjeli nešto više govoriti o prvom prijedlogu s kojim će izaći pred sindikate, ali će vjerojatno kao “predjelo” predložiti odustajanje od ugovorenog rasta plaća u javnom sektoru do kraja ove godine.

Prosvjetni bi sektor, tako, u lipnju trebao dobiti porast plaće za jedan posto te dodatnih dva posto rasta od siječnja sljedeće godine, dok bi svi zaposleni u javnim i državnim službama, prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za javne službe i Kolektivnom ugovoru za državne službe, u lipnju i listopadu trebali dobiti rast plaća po dva posto.

Sužen prostor

Međutim, u Vladi su svjesni kako će teško biti medicinskim sestrama, liječnicima, policajcima i vatrogascima reći da moraju odustati od povećanja plaća, s tim da i učitelji tvrde da im je rad od kuće donio još veća opterećenja nego rad u školi. Dapače, čak i poslodavci koji traže smanjenje plaća u javnom sektoru tvrde da se to ne odnosi na liječnike, medicinske sestre, policiju, vojsku, vatrogasce, nego na ostali dio javnog i državnog sektora. To onda znatno sužava prostor mogućih ušteda na plaćama u javnom sektoru, ali bi makar selektivni i progresivni model smanjivanja plaća poslao poruku o tome da i javni sektor snosi dio troškova krize.

Ovaj se put sindikati javnog sektora, međutim, mogu pozvati na autoritet Hrvatske narodne banke i Instituta za javne financije, koji smatraju da u ovoj specifičnoj krizi ne bi trebalo smanjivati plaće korisnicima državnog proračuna. Te institucije, naime, smatraju da smo zakasnili s reformom javnog i državnog sektora, ali da ne treba sada u krizi rezati plaće, kako se ne bi dodatno smanjivala potrošnja, nego da se smanjivanje boja zaposlenih treba provesti nakon krize. “Fiskalni učinci privremenog hipotetskog smanjivanja bruto plaća financiranih iz proračuna opće države ‘relativno’ su skromni (od 0,38 do 1,22 posto bruto domaćeg proizvoda), a posljedice zbog utjecaja na ključne ekonomske pokazatelje mogu biti dugotrajne i velike.

No, sadašnja je situacija istovremeno prijetnja gospodarstvu i javnim financijama, ali i prilika za nužno strukturne reforme“, stoji u osvrtu IJF-a.

 

IZVOR

No Comments

4.4.2020. – Virus ne poznaje granice, ali ni Željeznica!

U ovo, za cijeli svijet, potpuno novo vrijeme koje iz korijena mijenja zdravstvo, obrazovanje, umjetnost, promet, gospodarstvo, jednostavno – život i ustaljene navike, svaki se sustav na svoj način, brže ili sporije, uspješnije ili manje uspješno, prilagođava promjenama. I željezničari širom Europe dijele istu sudbinu, ali ponovno dokazuju koliko su spremni pružiti uslugu i u najkritičnijim vremenima. I koliko je veliko značenje željezničkog sustava u kriznim vremenima.

Europski željeznički prijevoznici na krizu izazvanu virusom COVID-19 odgovorili su na različite načine. Svi prijevoznici usko surađuju sa svojim kriznim stožerima, a ako javni željeznički prijevoz nije ukinut, striktno se poštuju mjere kako bi se osoblje, putnici i korisnici teretnog prijevoza zaštitili od opasnosti zaraze.

U Francuskoj su otišli i korak dalje i kompozicije vlakova velikih brzina pretvorili u pričuvne bolnice sa svim potrebnim osobljem i opremom za prijevoz teških bolesnika zaraženih virusom COVID-19. Zbog preopterećenosti francuskog zdravstvenog sustava bolesnici se iz Pariza takvim posebnim vlakovima prevoze u manje opterećene francuske pokrajine, pa čak i u Njemačku. Pandemija duboko pogađa željeznički sektor, kao i većinu privatnog i javnog sektora na nacionalnom i međunarodnom planu. U vrijeme dok ovo pišemo već više od dva tjedna prekinut je međunarodni, a i većina nacionalnog, gradskog i međugradskog željezničkog putničkog prijevoza.

Međutim, teretni prijevoz vrlo je „živ“, što znači da i upravitelji infrastrukturom i radnici na održavanju imaju pune ruke posla kako bi osigurali nesmetani, sigurni i brzi teretni prijevoz. Osigurani su koridori za prijevoz robe kroz cijeli europski kontinent sa specijalnim fokusom na osiguranje logističkih lanaca za dostavu hrane, energenta i medicinskog materijala. U tom kontekstu prijevoznici su posebno pozdravili inicijativu Europske komisije za provedbu „zelenih linija“ na graničnim prijelazima kako bi koridori za teretni prijevoz bili potpuno prohodni, a prijevoznici ekspeditivniji (Green Lanes at border-crossings – Communication of 23 March 2020.). Željeznica je svojom brzom prilagodbom globalnoj krizi još jednom potvrdila da je kralježnica mobilnosti i logistike, ali istodobno time pokazala opravdanost neprestanog ulaganja u njen razvoj i modernizaciju. Željeznica će odigrati važnu ulogu i u oporavku gospodarstva nakon krize jer će opet biti ono što je uvijek bila i danas jest – osnovna karika u logističkom, integriranom i održivom prijevozu.

Međunarodni putnički prijevoz u Hrvatskoj prekinut je 17. ožujka, a od 22. ožujka u potpunom je prekidu i javni prijevoz putnika u željezničkom prometu kao i prijevoz zamjenskim autobusima. Istodobno teretni željeznički prijevoz uspješno funkcionira! To znači da trenutno u Hrvatskoj samozatajno radi „sva sila željezničara“, od izvršnog osoblja HŽ Infrastrukture, koje upravlja prometom kako bi on bio uredan i siguran, do strojovođa, skladištara, manevrista, transportnih radnika i niz drugih koji svakodnevno brinu o teretnim vlakovima kako bi se opskrba intermodalnih centara, skladišta, pogona, industrijskih zona i teretnih kolodvora uspješno odvijala. Otkako je 2015. godine u Hrvatskoj liberaliziran teretni prijevoz, na hrvatskim prugama vozi sedam teretnih prijevoznika: Rail Cargo Carrier Croatia, Rail&Sea, HŽ Cargo, Transagent Rail, ENNA PPD Trans, Train Hungary – podružnica Zagreb i Eurorail Logistics. Dijelu prijevoznika obujam je pao, dio je ostao na istom, a dijelu je značajno porastao prijevoz vagonskih pošiljaka. Sada je najbitnije zajedništvo, da jedni drugima omoguće snabdijevanje gorivom i slobodne trase za vlakove koji imaju što voziti.

Zašto je željeznica toliko važna, posebno u ovoj globalnoj krizi izazvanoj virusom COVID-19? Željeznicom je najjednostavnije dovesti velike količine medicinskog i sanitetskog materijala, higijenskih potrepština i hrane od proizvođača iz bilo kojeg dijela Europe do hrvatskih korisnika te brzo i jednostavno opskrbiti industrijske i proizvodne pogone.

Željeznica će odigrati ključnu ulogu i u prevladavanje nadolazeće ekonomske krize jer može prevesti velike količine robe uz mali broj ljudi, a mali broj uključenih zaposlenika znatno smanjuje rizik od zaraze. Jedna lokomotiva koja vuče jedan vlak zamjenjuje od 40 do 60 kamiona i njihovih vozača, a strojovođe potom ne moraju u karantenu. Nema gužvi na graničnim prijelazima jer su procedure uhodane i sigurne. U vrijeme zaustavljenog putničkog prijevoza pruge imaju dovoljno slobodnih kapaciteta, postoji dovoljan broj prijevoznika, lokomotiva, vagona i osoblja za nesmetanu logistiku. Sigurnosne mjere za zaštitu zaposlenika u željeznički sustav lako se implementiraju jer su željezničari navikli na „vojnički režim“. Jer nema sigurnosti prijevoza ako sve ne „legne kao sustav lego kockica“. U Hrvatskoj ima dovoljno kolodvora koji se brzo mogu staviti u funkciju teretnog pretovara, mnogi kolodvori spremni su za intermodalni pretovar na način da kamioni dostavljaju robu od kolodvora do lokalnih destinacija i u tom lancu ne prelaze granice. Kolodvori su otvoreni i spremni za rad, a osoblja za rad u sustavima je dovoljno.

Kratku prezentaciju o prednostima željeznice u vrijeme krize uzrokovane virusom COVID-19 možete skinuti OVDJE.

Ako virus ne poznaje granice, ne poznaje ih, bome, ni željeznica!

Poslovodstvo Saveza za željeznicu

No Comments

2.4.2020. – Dopis NHS-a predsjedniku Vlade RH: Donošenje novih mjera za pomoć gospodarstvu i očuvanje radnih mjesta

Poštovani gospodine Plenkoviću!

Koliko li je kratko trajalo prošlotjedno vladino opredjeljenje za uvažavajući socijalni dijalog! Još se nisu pošteno ni ohladile stolice nakon sjednice GSV-a, koja je održana prošli petak, a na kojoj je, uz članove GSV-a svih triju strana, sudjelovao i poveći broj ministara na čelu s Vama, a na kojoj ste (kao i poslije sjednice, pri obraćanju predstavnicima medija) u nekoliko navrata naglašavali kako je Vladi izuzetno važan dijalog sa socijalnim partnerima, a da to pokazuje i nazočnost Vas i velikog broja ministara te kako su uvijek, a pogotovo u ovom vremenu pandemije bolesti COVID-19, dijalog i zajedništvo socijalnih partnera i Vlade silno važni, a već ste sve to zanemarili.

Nismo sigurni da bi se tada i ta sjednica održala, a pogotovo ne u tako pojačanom sastavu da sindikalne središnjice nisu burno reagirale i to, ne same, nego potpomognute i burnim reakcijama svojih međunarodnih sindikalnih organizacija (ETUC, ITUC), prema Vama i Europskoj komisiji, na pripremu zakona koji bi van snage stavio neke odredbe ZOR-a, kolektivnih ugovora, pravilnika o radu i ugovora o radu te radnike potpuno predao na milost i nemilost pravilnicima koje jednostrano donose poslodavci. Tada ste jasno naglasili da u ovoj situaciji vlada neće na tom polju donositi ništa bez konzultacija sa socijalnim partnerima. Odmah ste, već za sljedeći tjedan najavili donošenje novog paketa mjera za pomoć gospodarstvu i očuvanje radnih mjesta te osnivanje neke vrste savjeta sa predstavnicima izvan područja same vlasti, a sve zbog novonastale situacije (i to kako sudionicima sjednice tako kasnije i predstavnicima medija). Logično je da smo očekivali Vaš poziv i uključivanje u pripremu mjera. Za prošli paket bar ste nas pozvali na sastanak dan prije upućivanja mjera u Hrvatski sabor, a nakon sastanka sa predstavnicima oporbe. Sada niti tada. Sve smo jučer doznali iz Vašeg obraćanja medijima i javnosti. Bilo Vam je posebno važno poslije sjednice GSV-a naglašavati kako je na toj sjednici izraženo visoko suglasje svih dionika oko situacije i stanja u zemlji izazvanih pandemijom bolesti COVID-19. To ste naglasili i pri Vašem jučerašnjem obraćanju javnosti. A između toga – ništa! Barem što se tiče dijaloga sa sindikatima. No, poslodavci evidentno i opet nisu zaobiđeni. Dapače, kao što se vidi iz mjera pa i komentara poslodavaca, oni su u pripremu tih mjera očito bili uključeni. Ali ste zato odmah najavili kako ćete pozvati sindikate (valjda državne službe i javnih službi) na dogovaranje oko smanjivanja plaća i materijalnih prava 2 njihovih članova. Pri obraćanju niste ta rezanja najavili izravno, ali se jasno dalo isčitati između redaka budući da ste nedvojbeno rekli kako plaće za ožujak u državnoj i javnim službama idu po starom, a kako ćete za dalje sa sindikatima otvoriti razgovore. Opredjeljenje za socijalni dijalog i partnerstvo sa sindikatima ne možete imati samo onda kad to treba Vladi i to za donošenje nepopularnih mjera kojima radnici nešto gube, a ako radnicima nešto može koristiti, onda je to samo zasluga vlade. Ako vlada ide na ruku poslodavcima, onda je to u dogovoru s poslodavcima ili barem sluša njihove poruke. Tako to jednostavno ne ide.

Već smo za prošle mjere upozoravali i predlagali neka poboljšanja. No većina toga nije uvažena. Ostalo je to i za nove mjere. Sada ponovno, uvažavajući pri tom pozitivne pomake u novim mjerama, želimo upozoriti na neke važne detalje. Ponajprije da mjere doista moraju biti usmjerene prvenstveno na očuvanje radnih mjesta i platežne moći radnika. Dakle (a to je u skladu i sa preporukama ETUC-a), poslodavci koji otpuštaju radnike i/ili isplaćuju dobit, dividende i/ili menadžerske bonuse, ne mogu dobiti potporu iz državnog proračuna čak i onda ako su si to isplatili prije donošenja mjera. A ako neki to naprave u nekom razdoblju poslije krize i korištenih mjera, onda takve isplate treba oporezovati izrazito visokim poreznim stopama. Sljedeće je pitanje koje se nameće, trebaju li baš svi poslodavci koji mjere koriste, sredstva dobiti besplatno? Možda bi dio tako danih pomoći i potpora država trebala pretvoriti u (su)vlasničke udjele. Naravno, ne kod obrtnika, mikro, malih i manjih srednjih poduzetnika, ali zašto za uložena sredstva ne ući u (su)vlasništvo kod većih i velikih. Ne da u krizi dobiju narodnu potporu iz državnog proračuna, a poslije, kad kriza prođe, nastave poslovati kao da se ništa nije događalo, bez ikakvih povratnih obveza prema društvu koje im je u krizi izdašno pomagalo. Svjetsko iskustvo takvog ponašanja svima nam je poznato iz vremena prošle krize, kada su u privatni sektor, nerijetko velikim i moćnim, a tada posrnulim tvrtkama „upumpane“ tisuće milijardi, pri čemu su do krize prihodi i dobit pripadali samo tim poslovnim subjektima, a kad su upali u probleme, onda su njihovi problemi sanirani javnim novcem, da bi poslije krize opet i prihodi i dobit bili samo njihovi. U svemu tome radnici su bili najveće žrtve, a svi su građani to platili. Na još Vam jedan detalj želimo skrenuti pozornost, a vezan je za one poslovne subjekte koji, prema postavljenim uvjetima, ne mogu ostvariti pravo na potpore ako su potpuno ili u određenom udjelu u državnom vlasništvu. Ne isključujte ih unaprijed sve iz mogućnosti ostvarivanja prava na potporu (na to smo upozoravali i ranije). Možda nekome na prvi pogled i prve riječi to može lijepo izgledati i zvučati u javnosti. No, bez obzira na gotovo uvriježene stavove, kako su svi takvi poslovni subjekti „moćni i financijski potkovani“, ipak to nije tako i treba odlučivati od subjekta do subjekta. Neki ni do sada nisu dobro stajali, neki su se „jedva održavali iznad vode“, a neki će sad upasti ili su već upali u velike probleme, vezano za nemogućnost poslovanja (bilo da je riječ o zabrani ili poslovnim okolnostima), stjecanje prihoda, podmirivanje obveza i isplatu plaća. Oni bez ozbiljne potpore države svoje probleme ne mogu riješiti. Takvi su primjerice HŽ, Narodne novine (kojima je zatvorena maloprodajna mreža) i još mnogi drugi. Stoga poslovnim subjektima u određenim oblicima državnoga vlasništva i vlasništva lokalnih zajednica treba, od slučaja do slučaja, omogućiti primanje spomenutih državnih potpora baš kao i privatnim subjektima, pod jednakim uvjetima. Uz to, skrećemo Vam pozornost kako kod svih onih poslovnih subjekata kojima će Vlada otpustiti obvezu uplaćivanja dijela ili cijelog iznosa doprinosa, Vlada to treba podmiriti za svakog radnika u pripadajućem iznosu. Kako nismo imali prigodu sudjelovati u pripremama tih mjera, ovo je tek „ono na prvu“, što smo uspjeli isčitati iz predstavljenoga.

Ovu prigodu želimo iskoristiti i kako bismo Vam skrenuli pozornost na cijeli niz zlouporaba koje se na terenu događaju, a vezano za otkazivanje ugovora o radu uz potpis radnika da se odriče otkaznoga roka, pri čemu se radnike nerijetko tjera na potpis sporazumnoga raskida radnog odnosa, a radnici tada gube sva prava i na otpremninu i naknadu za nezaposlene. 3 Neke se radnike upućuje na rad od kuće, pri čemu stvarno tako rade i to u punom radnom vremenu, a takav im se rad vodi kao korištenje godišnjeg odmora. Neke se radnike upućuje na neplaćeni dopust bez obzira što to radnici nisu tražili, dok se druge vodi na godišnjem odmoru, a bez dogovora s njima! Još je cijeli niz primjera različitih kršenja radničkih prava. Radnici se za sve ovo ne usuđuju dati svoje podatke i naziv poslodavca, bojeći se posljedica. Uz sve navedeno, molimo da jasno naznačite kako je i ova potpora od 4.000,00 kuna neto na koje Vlada plaća doprinose, potpora na koju se očekuje da poslodavac isplati razliku do pune ugovorene radnikove plaće. Ovo napominjemo zbog iskustva sa ovom tek minulom potporom, za koju je dio poslodavaca radnicima tumačio kako je to jedino što im trebaju isplatiti, iako imaju mogućnost i za više. Nad svim tim isplatama treba uspostaviti poseban nadzor i kontrolu.

S poštovanjem

Predsjednik Krešimir Sever, v.r.

PISMO

No Comments