Posts Tagged obavijesti

3.10.2019. – O kolektivnim pregovorima u HŽ Infri

PRIOPĆENJE SVA TRI SINDIKATA:

25. rujna 2019. započeli su kolektivni pregovori u HŽ Infri. Unatoč usta punih priče o „namjeri pregovaranja u dobroj vjeri“ poslodavac je od početka krenuo suprotnim putem. Naime, poslodavac pokušava nametnuti da u ime HŽ Infre pregovore kao njihov koordinator vodi odvjetnički ured.

Nejasno je kojim argumentom se vodi uprava HŽI kad pored svojih članova pregovaračkog odbora i menadžera pregovore za novi kolektivni ugovor  namjerava povjeriti vanjskom odvjetničkom društvu.

Sindikati smatraju da koordinatori pregovaračkih odbora kako sindikata pa tako i poslodavca trebaju biti radnici HŽ Infrastrukture, koji kao prvo razumiju sustav funkcioniranja željeznicom, tehničko tehnološki proces, uvjete i organizaciju rada.

Nije li sramotno svjedočanstvo sama činjenica da u pregovaračkom odboru poslodavca sjedi najjača menadžerska postava HŽ Infrastrukture, a uprava javno govori kako nema povjerenja u njihove domete.

Pregovori su zastali 2. listopada 2019. sve dok se ne obave konzultacije na strani poslodavca i dok se ne pronađe rješenje prihvatljivo za obje strane.

Mi kolektivne pregovore doživljavamo kao vrhunac socijalnog dijaloga s ciljem osiguranja boljih i pravednijih prava za radnike HŽ Infrastrukture a ne kao ovršni postupak kojeg bi trebao provoditi odvjetnički ured.

Vidimo li ovaj problem samo mi ili i ostatak ekipe koju je imenovala uprava u svoj pregovarački odbor?

 

No Comments

23.9.2019. – Ne radi se samo o radu do 67: Pogledajte što su sve promijenili građani i sindikati!

Vlada je najavila da će udovoljiti svim zahtjevima sindikata. To znači velike promjene u Zakonu o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. godine. Sve promjene oko uvjeta za mirovinu možete provjeriti ovdje.


Iako se priča oko sindikalnog referenduma svela na izbor između rada do 65 ili 67, sindikati su zapravo tražili puno više. Vlada je najavila da će im sve ispuniti, a u nastavku donosimo popis stvari koje će se promijeniti kada (i ako) sindikalni zahtjevi postanu dio Zakona o mirovinskom osiguranju.

Krenimo redom.

Pravo na starosnu mirovinu sa 65 godina, a ne 67

Najviše diskutirani zahtjev sindikata je da se pravo na starosnu mirovinu ostvaruje sa 65 godina starosti.

Sadašnji zakon kaže:

Pravo na starosnu mirovinu u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2027. ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

Od 2028. do 2033. godine dobna granica bi se postepeno dizala, da bi na kraju dobili formulaciju:

Pravo na starosnu mirovinu od 1. siječnja 2033. ima osiguranik kada navrši 67 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

Što ćemo dobiti:

Sindikati su tražili da se pravo na starosnu mirovinu stječe sa 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

Dakle, ukida se prijelazno razdoblje povećavanja dobi za mirovinu, a umirovljenici će u punu starosnu mirovinu i 2033. godine moći sa 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

Prijevremene mirovine

Sadašnji zakon kaže:

Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2027. ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža.

Kao i kod starosne mirovine, od 2027. previđeno je dizanje dobne granice za ostvarivanje prava na prijevremenu mirovinu sa 60 godina 2027. na 62 godine od 1. siječnja 2033.

Što ćemo dobiti:

Kao i u ranijem slučaju, ukida se prijelazno razdoblje i povećanje dobi za ostvarivanjem prava na prijevremenu starosnu mirovinu.

Stvari će i 2033. godine biti kao i danas – u prijevremenu mirovinu moći će se sa 60 godina starosti i 35 godina staža.

Dugogodišnji osiguranici dobili godinu dana ‘gratis’

Sadašnji zakon kaže:

Pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju.

Međutim, od 2027. godine nadalje to pravo bi se stjecalo sa 61 godinom života i 41 godinom staža.

Što ćemo dobiti:

Briše se planirano povećanje godine života, tako da će dugogodišnji osiguranici za ostvarivanje prava i dalje trebati imati 60 godina života i 41 godinu staža.

Manja penalizacija za prijevremene mirovine

Ovaj zahtjev prošao je ispod radara, a umirovljenici koji odlaze u prijevremenu mirovinu bi po novom modelu mogli imati par stotina kuna veće mirovine, jer će se prijevremeno umirovljenje slabije penalizirati.

Sadašnji zakon kaže:

Za svaki mjesec ranijeg odlaska u mirovinu, umirovljenik će doživotno izgubiti 0,3 posto iznosa čitave mirovine. Budući da se prijevremeno može umiroviti za punih pet godina, najveća penalizacija danas za tih pet godina iznosi 18 posto.

Što ćemo dobiti:

Umjesto 0,3 posto po mjesecu ranijeg umirovljenja, mirovine će se penalizirati 0,2 posto po mjesecu ranijeg umirovljenja. To znači da će maksimalna penalizacija prijevremenog umirovljenja za pet godina iznositi 12 posto.

Bonus primjer:

Po važećem zakonu, kada bi prosječni umirovljenik s mirovinom od 2.444 kune išao pet godina ranije u mirovinu, bio bi penaliziran i dobio bi mirovinu od 2.004 kune.

Po novom zakonu, u istom slučaju, umirovljenik bi za punu penalizaciju dobio 2.151 kunu mirovine, dakle ušteda od oko 150 kuna.

Žene će moći ranije u mirovinu

Još jednu stvar koju su sindikati uredili jest smanjivanje prebrzog izjednačavanja žena i muškaraca kod ostvarivanja prava na mirovinu.

Sadašnji zakon kaže:

Žene danas za starosnu mirovinu moraju imati 62 godine i 4 mjeseca života. Ta granica bi se svake godine dizala za četiri mjeseca, do 2026. godine kada bi iznosila 64 godine i 8 mjeseci života.

Što ćemo dobiti:

Umjesto da svake godine dob raste za četiri mjeseca, rast će za tri. To znači da će u 2026. godini žene morati imati točno 64 godine života za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu, dakle radi se o osam mjeseci uštede za isto razdoblje. Žene će u mirovinu sa 65 godina tek od 2030. godine.

Jednako starosnoj mirovini, na isti mehanizam se uređuje i pravo na ostvarivanje prijevremene mirovine žena, također zbog prijelaznog razdoblja. Žene će u prijevremenu mirovinu ranije od muškaraca moći ići do 2029. godine i to s 59 godina i 9 mjeseci života te s 34 godine i 9 mjeseci mirovinskog staža, a od 2030. će biti izjednačene s muškarcima.

IZVOR

No Comments

21.9.2019. – DONOSIMO TOTALNI VODIČ KROZ NOVA PRAVILA ZA ODLAZAK U MIROVINU Najbolje će proći oni koji žele raditi do 70., njihova će mirovina biti osjetno veća…

Nakon što je Vlada kapitulirala pred sindikalnim zahtjevima i potpisima 700.000 građana koji se protive obveznom radu do 67. godine te nakon što je odlučila ispuniti sve sindikalne zahtjeve, idući tjedan u javno savjetovanje pustit će sedam izmjena zakona koji će različitim skupinama ljudi omogućiti da rade i nakon 65. godine ako to žele.

U ponedjeljak, pak, počinju razgovori sa sindikatima i poslodavcima, nakon čega zakoni idu u e-savjetovanje na 14 dana. Riječ je o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju, Zakona o radu, Zakona o državnim službenicima, Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i regionalnoj samoupravi, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Mi smo analizirali što će te izmjene zakona i odustanak od mirovinske reforme značiti za te profesije.

Što će odustanak od mirovinske reforme i buduće izmjene šest zakona značiti za:

RADNIKA U PRIVATNOM SEKTORU

Radnik će u privatnom sektoru u starosnu mirovinu moći ići sa 65 godina i najmanje 15 godina mirovinskog staža, a ako želi prijevremenu mirovinu, u nju će moći ići sa 60 godina i 35 godina mirovinskog staža, s time da će mu se mirovina za svaki mjesec prijevremenog umirovljenja umanjiti trajno za 0,2 posto, odnosno za 12 posto ako ide u mirovinu pet godina prije nego što ostvari uvjete za punu mirovinu. U punu će mirovinu bez penalizacije radnik moći ići i sa 60 godina ako je skupio 41 godinu mirovinskog staža u efektivnom trajanju. No, budući da će se mijenjati Zakon u radu, Vlada će omogućiti da oni radnici koji žele raditi poslije 65. godine, to i mogu. Dosad je Zakon o radu omogućavao rad i nakon 65. godine ako se radnik tako dogovori s poslodavcem, odnosno ako ga poslodavac želi. Sada će izmjene Zakona o radu ići u smjeru da će svi oni koji žele raditi nakon 65. godine, to moći bez posebne dozvole poslodavca, a Vlada će u Zakonu samo definirati dobnu granicu. Ta dobna granica vjerojatno će iznositi 68 godina, o tome će se tek dogovarati sa socijalnim partnerima u ponedjeljak. Sada u Zakonu ne postoji dobna granica, već se može s poslodavcem dogovoriti da se radi dok ima potrebe za tim radnikom. Izmjene bi mogle ići u smjeru da radnik može ostati na poslu do 68. godine ako to želi, a da se o radu iznad te dobne granice može dodatno dogovoriti s poslodavcem. Također, ako radnik želi ostati raditi nakon 65. godine, a poslodavac nema potrebu za njim, morat će mu isplatiti otpremninu za godine koje je još mogao provesti na poslu.

ŽENE

Vlada je htjela izjednačiti dob umirovljenja za žene i muškarce do 2033. godine, i to tako da i muškarci i žene idu u mirovinu sa 67 godina. Trebalo je postojati i prijelazno razdoblje, u kojem bi žene u mirovinu išle sa 65 godina i Vlada je u zakonu naznačila da to prijelazno razdoblje završava 2026. No, sindikati su tražili i dobili da prijelazno razdoblje stjecanja prava na starosnu mirovinu sa 65 godina za žene završava 2029. godine i da tada svi odlaze u mirovinu sa 65 godina. Sada su žene u povoljnijem položaju od muškaraca i u starosnu mirovinu idu sa 62 godine i četiri mjeseca te najmanje 15 godina mirovinskog staža.

DRŽAVNE I LOKALNE SLUŽBENIKE I NAMJEŠTENIKE

Prema sadašnjem Zakonu o državnim službenicima, njima služba prestaje po sili zakona kada navrše 65 godina i imaju najmanje 15 godina mirovinskog staža, i to posljednjeg dana kalendarske godine u kojoj su stekli uvjete za mirovinu.

Lokalnom pak službeniku služba prestaje kad navrši 65 godina života i 20 godina mirovinskog staža posljednjeg dana u godini kada su ti uvjeti ostvareni. SDP-ova Vlada htjela je 2014. izmijeniti Zakon o državnim službenicima tako da im služba završi na dan kada napune 65 godina, jer bi se tako smanjio broj ljudi odmah, a ne da se čeka kraj kalendarske godine, ali se to nije dogodilo. Tadašnji ministar Arsen Bauk odustao je od toga zbog pritiska sindikata i zato što su shvatili da uštede ne bi bile značajnije. U Zakonu o državnim službenicima i sada postoji odredba da se može raditi i nakon 65 godine ako se čelnik tijela i službenik tako dogovore “vodeći računa o potrebama službe”. Ta je odredba prilično problematična jer može značiti da se netko šalje u mirovinu sa 65, a netko koga se favorizira, primjerice, zbog stranačke pripadnosti ili nečeg drugog može nastaviti raditi. Sada, kako doznajemo, postoji namjera, a to priželjkuju i sindikati, da i državni službenici mogu raditi i poslije 65. godine do 68. godine bez dozvole čelnika tijela. Ako za njima nema potrebe nakon 65. godine, onda će im se morati isplatiti i otpremnina. O tome će se u ponedjeljak, doznajemo, razgovarati sa sindikatima, a onda paket zakona ide u javnu raspravu na dva tjedna.

LIJEČNIKE I MEDICINSKO OSOBLJE

Liječnici i ostalo medicinsko osoblje i sada mogu raditi dulje od 65. godine samo ako dobiju suglasnost ravnatelja, upravnog vijeća te na kraju i potpis ministra. To se, kažu nam neki sugovornici, u znatnoj mjeri zloupotrebljava, pa neki mogu raditi i do 70. godine jer su u dobrim odnosima sa šefovima ili su možda politički podobni, a neke se tjera u mirovinu sa 65 godina iako je liječničko zanimanje deficitarno. Velika većina liječnika želi raditi i nakon 65. godine, doduše, veći broj njih na pola radnog vremena. Ono što nam sada kažu u Ministarstvu zdravstva jest da će se najvjerojatnije ići na varijantu da liječnici mogu, ako žele, raditi do 68. godine bez posebnih dozvola šefova i ministra, a nakon toga, ako i dalje postoji potreba za njima, i do 70. godine ako se dogovore s nadređenima. Sindikati su složni s time, ali upozoravaju da se to mora formulirati tako da liječnici rade i nakon 65. godine samo ako postoji potreba za službom, a ne da onda ispaštaju mladi liječnici.

UČITELJE, NASTAVNIKE I SVEUČILIŠNE PROFESORE

Za učitelje i nastavnike primjenjuje se Zakon o odgoju i obrazovanju, koji definira da se u mirovinu mora ići sa 65 godina, a nastavnici i učitelji u školama mogu nastaviti raditi samo do kraja školske godine ako u toj godini navršavaju 65 godina, dakle do 31. kolovoza. Ravnatelji, pak, mogu dovršiti svoj četverogodišnji mandat ako i napune 65 godina. Intencija je sada da i oni mogu raditi nakon 65. godine, ali u Ministarstvu znanosti i obrazovanja ne znaju još što će se konkretno mijenjati u Zakonu; to će se tek dogovarati idući tjedan. Sindikati upozoravaju da se sada ljude tjera u mirovinu iako postoji potreba za stručnim kadrom, posebice u strukovnim školama. Sveučilišni profesori također mogu ostati raditi i nakon 65. godine ako za njima postoji potreba i ako “udovoljavaju kriteriju izvrsnosti”, koji određuje Nacionalno vijeće za znanost. Odobrenje se izdaje na dvije godine, s mogućnošću produljenja za još dvije godine, a ako i nakon toga neko visoko učilište ima potrebu za tim profesorom, onda ga mora platiti iz vlastitog budžeta. Nejasno je što bi se sada tu moglo mijenjati.

Tri sindikalne središnjice poručuju: Nećemo dopustiti da Vlada ovo iskoristi za kupovanje vremena

“I dalje ćemo pratiti što će se dogoditi s najavom premijera Andreja Plenkovića oko ispunjavanja naših zahtjeva iz inicijative ‘67 je previše’, ali i nastaviti se pripremati kao da će se referendum održati. Puno smo se puta dosad opekli i nećemo riskirati i tako iznevjeriti 720.000 građana koji su nam dali podršku”, rečeno je na jučerašnjoj konferenciji za novinare triju sindikalnih središnjica nakon sastanka s organizacijskim odborom inicijative na kojem se razgovaralo o najnovijoj najavi Vlade.

“Iskustvo nas uči da ne treba skakati na prvu, niti od radosti. Zbog nepovjerenja prema vladajućima nećemo stati s pripremama”, rekao je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, i dodao da će se budno pratiti što se događa u Vladi i Saboru, ali i da su spremni vrlo brzo odgovoriti akcijama ako se shvati da je to samo kupovanje vremena. Za Anu Miličević Pezelj iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske građanski cilj neće biti postignut čak i ako se ispune premijerova obećanja i izmijeni zakon, odnosno građani se neće imati priliku izjasniti o onome što smatraju prioritetom jer referendum je zapravo ispit demokracije.

I Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata, poziva na oprez kad je riječ o Vladinim obećanjima.

“Ne mislimo još da smo ostvarili cilj jer ono što smo dobili na mostu, mogli bismo izgubiti na ćupriji. Naime, jednim bi se zakonskim izmjenama ispoštovalo ono što smo mi tražili, a drugima će se moguće otvoriti druga pitanja koja mogu biti itekako kontraproduktivna i bolna za interese građana. Čekat ćemo da vidimo kako će se stvari razvijati”, kaže Ribić.

Sindikalisti kažu da zaokret Vlade oko njihovih traženja potvrđuje da je u startu sve trebalo raditi drukčije, odnosno u dogovoru s njima. Potvrda je to da blokada mirovinskog sustava nije samo u Zakonu o mirovinskom osiguranju nego “zamke” vrebaju i iz drugih propisa, posebice poreznog sustava. Zato traže usuglašavanje svih zakona koji se tiču prava radnika i umirovljenika.

Sindikati odbacuju optužbe da je cijela akcija “67 je previše” ispolitizirana, ali su najavili da bi, ako je se netko usudi izigrati, mogli krenuti i u osnivanje stranke “iza koje bi stajalo 720.000 potpisnika”. Kritični su bili i prema poslodavcima koji nisu sretni zbog Vladine odluke. Naime, sindikati tvrde da umjesto brige o zaposlenima više brinu o svom džepu u koji nastoje “strpati što više profita”. Što se pak tiče mogućeg ostanka u svijetu rada do 67. godine, sindikalisti kažu da to treba biti odabir radnika, a ne prisila.

 

IZVOR

No Comments

2.9.2019. – Građani oduševljeni, ali sindikati i porezni stručnjaci upozoravaju: “Mjere su dobre, ali…”

Veća plaća, besplatan topli obrok, besplatan smještaj i putovanja, čak i plaćanje vrtića vašoj djeci – tako izgleda savršeni poslodavac, a država, u želji da ih bude više, od 1. rujna mijenja Pravilnik koji će poslodavcima omogućiti da na sve navedeno ne plaćaju porez. No, sindikati nisu zadovoljni, a stručnjaci oko svega skeptični.

Troškovi prehrane radnika za poslodavce su od 1. rujna neoporezivi i to u obliku paušalne naknade za topli obrok u iznosu od 416 kn mjesečno ili u obliku troška do 12.000 kuna godišnje, ukoliko poslodavac radnicima sam osigura hranu u restoranu ili prostorijama tvrtke.


Poslodavci od rujna neoporezivo do 2500 kuna mogu radnicima plaćati i odmor pomoću takozvane CRO kartice za putovanja izvan srca turističke sezone. Neoporeziv će biti i smještaj radnika do visine stvarnih izdataka, a tvrtka će djeci svojih zaposlenika moći neoporezivo plaćati i vrtić.

Građani oduševljeni, ali…

Građani su mjerama oduševljeni, no samo na papiru. ”Neće sve platiti, to je sigurno”, smatra jedan građanin.

Iz Udruge poslodavaca poručuju kako će mjere primjenjivati. Najavljuju da neoporezive naknade otvaraju vrata za rast plaća. ”Mii računamo da će samo od smještaja i toplog obroka biti više od sto miljuna kuna uštede. Taj novac koji god se uštedi ide uglavnom i najviše u plaće i nove projekte, odnosno otvaranje novih radnih mjesta”, kaže glavni direktor HUP-a Davor Majetić.

Sindikati upozoravaju

Sindikati, pak, upozoravaju da će neoporezive naknade utjecati na ukupan iznos bruto plaće. ”Radnik će nešto malo na neto plaći dobiti, no dugoročno je to pitanje njegove mirovine, dugoročno je to pitanje nekih drugih kategorija. Tako će primjerice doći i do smanjnjenja dijela osnovice za kreditnu sposobnost jer smanjenje bruto osnovica utječe i na taj dio”, ističe Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Strah od zakidanja radnika

Pita li se porezne stručnjake mjere su dobre, no strahuju da bi zbog prostora u Zakonu o radu neki poslodavci novim mjerama mogli zakinuti radnike. ”Zakonodavac ima jako dobru namjeru, praktički da poboljša život mladim osobama. Drugim riječima, da spriječi njihovo iseljavanje. Koliko će to zaživjeti, ne znam. Bojim se da neće biti možda nekakvih izigravanja plaće koja se oporezuje, pa da bi se umjesto plaće davale takve naknade”, rekla je porezna savjetnica Lucija Turković.

Od 1. rujna raste i neoporezivi iznos dnevnice sa 170 na 200 kuna. To je dio novih mjera koje je ministar financija Zdravko Marić najavio još u srpnju. U siječnju nas čeka novi val porezne reforme koji bi mogao smanjiti i opću stopu PDV-a.

 

IZVOR

No Comments

28.8.2019. – HŽ Cargo je novi Uljanik: Plaće jako kasne, hoćemo li opet spašavati gubitaša?

NAKON milijardi za Uljanik, hrvatski porezni obveznici mogli bi se ponovno naći u situaciji da svojim novcem pokrivaju dubioze propalih firmi, a najizgledniji kandidat trenutno je HŽ Cargo, kompanija za željeznički transport u državnom vlasništvu u kojoj su ovaj mjesec dobrano kasnile plaće, pa je plaća za srpanj isplaćena tek krajem kolovoza.

Katastrofalno poslovanje HŽ Carga

HŽ Cargo već je godinama u problemima, prihodi su mu u padu i gomila gubitke. Tako su prošle godine uz prihode od oko 515 milijuna kuna napravili gubitak od preko 80 milijuna kuna. Slične rezultate imali su i prethodnih godina.

Slična situacija bila je i godinu ranije, kada su uz 530 milijuna prihoda imali gubitak od 530 milijuna kuna. U posljednjih pet godina najlošija je bila 2014., kada je gubitak iznosio preko 170 milijuna, uz prihode od 851 milijun kuna. U padu je i broj zaposlenih koji je 2014. iznosio 2311, a krajem prošle godine pao je na 1590 ljudi.

Država ih 2015. dokapitalizirala s 1,1 milijardom naših kuna

Ima preko milijardu kuna dugotrajne imovine, od čega se, prema analizi Instituta za javne financije, većina, preko 60 posto, odnosi na vagone i lokomotive stare 30 do 40 godina. Porezni obveznici već su sudjelovali u pomoći ovoj kompaniji kroz dokapitalizaciju 2015. godine, tešku 1,1 milijardu kuna. Naime, država je svoja potraživanja prema HŽ Cargu nastala izdavanjem jamstava pretvorila u vlasnički udio te je u temeljni kapital unijela i Ranžirni kolodvor Zaprudski Otok.

To je napravljeno jer je HŽ Cargu već tada bio prijetio stečaj zbog akumuliranih gubitaka. Naime, 2014. godinu završili su s negativnim kapitalom od preko 200 milijuna kuna, koji se nakon dokapitalizacije popeo na oko 900 milijuna, a sada opet kroz akumulirane gubitke pada na 600 milijuna, koliko je iznosio krajem prošle godine.

Od 2013. godine tržište teretnog željezničkog prijevoza je liberalizirano i uz HŽ Cargo posluje još nekoliko prijevoznika. Konkurencija je to koju državni gubitaš sa svojim resursima u vidu 40-ak godina starih vagona i lokomotiva ne može izdržati. Ne pomaže ni to što Hrvatska ima prilično lošu željezničku infrastrukturu pa svatko tko može izbjegava prijevoz prugom.

HŽ Cargu najvjerojatnije slijedi privatizacija, ako uopće bude zainteresiranih kupaca. Jedan pokušaj privatizacije zbio se 2013. godine. Tada je za HŽ Cargo bio zainteresiran rumunjski Feroviar, koji je prema uvjetima natječaja trebao platiti 30 milijuna eura za otplatu kredita, 10 milijuna za obrtna sredstva i 20 milijuna za nove vagone i lokomotive te i preuzeti jamstva za kredite od 80 milijuna eura. To je propalo jer Rumunji nisu mogli dati valjana jamstva za kredite, a i ugovor koji su predložili nije bio u skladu s natječajem.

HŽ Infrastruktura i HŽ Putnički prijevoz su forme potpuno ovisne o našem novcu

Da Hrvatska nikada nije uspjela restrukturirati željeznički sektor, usprkos milijardama poreznih obveznika koje su željezničke firme dobile, pokazuje stanje u ostalim firmama.

Firme koje se bave prijevozom i željezničkom infrastrukturom i dalje su ovisne o javnom novcu, a unatoč toj ogromnoj pomoći, sustav ne funkcionira – vlakovi su spori i neredoviti, a ni cijene prijevoza za korisnike nisu osobito povoljne s obzirom na to da je sustav snažno subvencioniran.

HŽ Infrastruktura: Prihodi od 239 milijuna, subvencije od 958 milijuna

Primjerice, HŽ infrastruktura, prema izvješću za 2017. godinu, ima prihode od prodaje u iznosu od 239 milijuna kuna, ali zato subvencije iznose 958 milijuna kuna. 508 milijuna kuna dolazi iz trošarina jer iz svake litre goriva 20 lipa ide za željeznice, dok 450 milijuna dolazi iz državnog proračuna “za željezničku infrastrukturu”. Jasno je da ova kompanija bez javnog novca ne bi postojala.

Slična je situacija i u HŽ putničkom prijevozu, koji također ne bi postojao bez javnog novca iako putnike ne prevoze besplatno. Njihovi prihodi od prodaje iznosili su oko 271 milijun kuna, dok su “ostali prihodi” 554 milijuna kuna, od čega je 441 milijun kuna državne potpore za poticanje putničkog prometa, a 76 milijuna kuna državne potpore za modernizaciju željezničkih vozila. Njihovi ukupni prihodi iznosili su oko 825 milijuna kuna, od čega je iz državnog proračuna stiglo oko 517 milijuna kuna.

IZVOR

No Comments