Posts Tagged obavijesti

17.4.2019. – Pri kraju sindikalne pripreme za prikupljanje potpisa za referendum ’67 je previše’

Posljednje pripreme za početak prikupljanja potpisa referendumske inicijative ’67 je previše’ za izmjene uvjeta odlaska u mirovinu su pri kraju i sve će biti spremno do početka prikupljanja 27. travnja, kazali su utorak na konferenciji za novinare čelnici tri sindikalne središnjice koje su pokrenule inicijativu

Sindikalci pozivaju građane da svojim potpisima, koji će se prikupljati između 27. travnja i 11. svibnja, podrže povratak dobi za odlazak u mirovinu na 65 godina, umanjenje penalizacije prijevremenih mirovina, onemogućavanje podizanja dobi za stjecanje prava na starosnu mirovinu na 61 godinu, te produljenje prijelaznog razdoblja za izjednačavanje uvjeta za mirovinu žena i muškaraca. 

Samo jedan posto radnika odlazi u prijevremenu mirovinu vlastitom voljom, 20 posto ih odlazi zbog bolesti, dok se većine poslodavci rješavaju jer su prestari, iznio je jedan od argumenata za referendum Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS).

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Mladen Novosel uvjeren je da će uspjeti prikupiti dovoljan broj potpisa, možda čak i dvostruko više od potrebnih između 370 i 380 tisuća.

Potpisi će se prikupljati naoko 300 štandova diljem Hrvatske, a bit će organizirane i mobilni štandovi koji će mijenjati pozicije. Potpisi će se prikupljati za 1. svibanj, Praznik rada, umjesto organiziranja tradicionalne prosvjedne sindikalne povorke, kazao je Novosel.

Sindikalni čelnici pozvali također građane da se ne boje dati svoje potpise i ne podliježu “manipulacijama” iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava da bi promjene naštetile sustavu i smanjile mirovine.

‘Ne podliježite lažima, neistinama i projekcijama koje nisu utemeljene na realnosti a koje iznosi Vlada pod diktatom stranih i vanjskih centara moći’, poručio je predsjednik Matice hrvatskih sindikata (MHS) Vilim Ribić.

Tri sindikalne središnjice organizatori inicijative, SSSH, NHS i MHS u utorak u Zagrebu održavaju završni skup sindikalnih povjerenika i aktivista na kojem će se s regionalnim koordinatorima dogovoriti posljednji detalji organizacije i provedbe akcije prikupljana potpisa za referendum ’67 je previše’.

IZVOR

No Comments

6.04.2019. – Tko će moći u mirovinu sa 65 godina? Matematika ne ide u prilog tvrdnjama ministra Pavića

I dalje će, i tu mogu smiriti naše građane, većina ljudi ići između 60 i 65 u mirovinu. Oni koji su najranjiviji, naši građevinski radnici, gospođe blagajnice u dućanima, medicinske sestre, svi oni koji rano ulaze na tržište rada sa 18 godina, mogu otići u mirovinu sa 41 godinom staža i 60 godina života.

Oni koji studiraju do 24-25 godine ići će sa 65. Dakle, samo oni koji neće uspjeti 41 godinu staža do 65 osigurati radit će do 67 godina“, riječi su kojima Marko Pavić, ministar rada i mirovinskog sustava „umiruje“ građane oponirajući sindikatima koji se pripremaju za provođenje referendumske inicijative„67 je previše“ kojom traže odustajanje od podizanje dobi za umirovljene tako i blaže kažnjavanje prijevremenog umirovljenja. Ponavljajući i u zadnjem nastupu tu argumentaciju (od 14:56 minute priloga) ministar rada ističe i vlastiti primjer pa navodi kako je on jedan od onih koji će raditi do 67 godina „iz razloga što je godinu dana volontirao na fakultetu čekajući mjesto“.

Ministrova gola matematička računica održiva je na papiru pod pretpostavkom da će radnik, bilo da na tržište rada stupa s 18 godina ili nakon diplome, doista naći posao s punim radnim vremenom te sve do dobi za umirovljenje neće imati prekida radnog staža. Odnosno, održiva je na tržištu koje svakoj radno sposobnoj osobi jamči posao, pa i premještaj na lakše radno mjesto u trenutku kada više ne može raditi svoj osnovni posao. Primjerice, građevinskom radniku koji se u pedesetim godinama života više ne može penjati po skelama.

Matematika ne ide ministru u prilog

No, gola matematika ne uvažava rastući trend nesigurnih poslova koji radnicima ne jamče da će tijekom cijelog radnog vijeka skupiti dovoljno mirovinskog staža, iako su radili bez prekida. I sama Europska komisija u zadnjem izvješću ističe da je u Hrvatskoj udio osoba zaposlenih na određeno vrijeme – unatoč rastu udjela ugovora na neodređeno vrijeme u broju novih ugovora o radu – 17,5 posto što je daleko više od prosjeka Europske unije koji iznosi 11,3 posto.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje krajem veljače u Hrvatskoj je bilo nešto više od 1,5 milijuna osiguranika pri čemu je 347 447 radnika radilo na određeno vrijeme. U nepunom radnom vremenu radi 52 807 osiguranika (39 289 na neodređeno te 13 518 na određeno vrijeme). U dobnoj granici od 15 do 39 godina života na kraju veljače registrirano je preko 25,8 tisuća prijava na nepuno radno vrijeme, ali iza te brojke se kriju i osiguranici koji rade samo za jednog, ali i oni koji rade za više poslodavaca te na taj način možda „zarade“ puno radno vrijeme.

Iako će radnici u nepunom radnom vremenu za godinu rada dobiti godinu mirovinskog staža, pitanje je koliko će niska biti njihova mirovina jer rade dva, pet, 10, 20, a ne 40 sati tjedno. Dakle, oni će možda u mirovinu prije 67 godine života, ali će kao i svi koji zarađuju do 75 posto prosječne plaće, zaraditi tek zajamčenu minimalnu mirovinu.

Na dobar dio studenata računica da će u mirovinu ići sa 65 godina života nije primjenjiva. Ako je netko fakultet završio s 24 godine i nakon toga bio na stručnom osposobljavanju bez radnog odnosa (SOR), iza sebe ima godinu ili dvije rada, bez upisanog radnog staža. Pod pretpostavkom da je odmah nakon SOR-a našao posao 41 godinu staža napunit će u 66., odnosno 67. godini života. Ako je fakultet završio u 25. godini i prošao SOR, na mirovinu može računati u 67., odnosno 68. godini života. To bi bio neki idealni scenarij. Da je život drugačiji, svjedoči i primjer jedne od naših sugovornica koje su i tijekom studiranja i nakon što su diplomirale radile, ali u nesigurnim oblicima rada. Jedna od njih, danas ima 30 godina života i godinu i pol radnog staža, iako niti dana unatrag pet godina od kada je diplomirala nije bila bez posla. No, jedino što joj se nudilo bili su autorski ugovori (u vrijeme dok se na njih nisu plaćali doprinosi) i rad na pola radnog vremena. Danas radi u punom radnom vremenu, a starosnu mirovinu bez penalizacije ne bi mogla ostvariti prije 70-te godine života.

Honorarci zakinuti za staž

Posebna kategorija radnika su svi oni koji žive isključivo od drugog dohotka, poput autorskih honorara, ugovora o djelu. Lani je, kako na naš upit navodi Porezna uprava, evidentirano 214 763 osoba koje su ostvarile drugi dohodak. Ukupan iznos njihovih oporezivih primitaka premašio je četiri milijarde kuna. U 2017. godini, primjerice, bilo je 274 446 primatelja drugog dohotka, a zaradili su 3,8 milijardi kuna.

Za koliko je građana drugi dohodak lani bio jedini izvor prihoda, međutim, nije poznato.

„Napominjemo da je osnovna zadaća Porezne uprave, između ostalog, utvrđivanje i naplata poreza te su sukladno navedenom ustrojene i evidencije Porezne uprave. Stoga u direktnom pristupu ne raspolažemo s podatkom o broju stjecatelja koji ostvaruju primitke isključivo s osnove drugog dohotka“, navodi Porezna u odgovoru na naš upit. Pomalo je neobično „neraspolaganje“ tim podatkom s obzirom da se JOPPD obrazac (izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja) koristi već petu godinu i on je izvor svih podataka o primanjima poreznih obveznika.

Od prije dvije godine naplata doprinosa obavezna je za sve oblike drugog dohotka, a plaćaju se u sniženom iznosu (10 posto za I i II stup mirovinskog te 7,50 posto za zdravstveno osiguranje). Radnicima u radnom odnosu koji ostvaruju honorare plaćeni mirovinski doprinosi na ta primanja ulaze u obračun mirovine, a nezaposlenima se preračunavaju u mirovinski staž.

Za mnoge umjetnike, novinare, akvizitere, honorar, odnosno drugi dohodak jedini je izvor prihoda. A o tome koliko zarade, ovisi i koliko će mirovinskog staža nakupiti. Prema zakonskim odredbama, staž osiguranja u tim se slučajevima utvrđuje za svaku kalendarsku godinu tako da se osnovica prema dohocima na koju su obračunati i uplaćeni doprinosi podijeli s prosječnom mjesečnom plaćom svih zaposlenih u istoj godini, prema podacima državne statistike. Autori su tu u startu zakinuti jer se njihov dohodak (s isključenim doprinosima) dijeli s prosječnom plaćom (u koju su doprinosi uključeni). Tako netko tko je tijekom cijele godine na ruke primao honorar u visini prosječne plaće ne može skupiti punih 12 mjeseci staža.

Primjerice, honorarcu koji je tijekom godine prosječno na ruke primao neto honorar u razini 7,5 tisuća kuna izvedeni staž osiguranja iznosi devet mjeseci i šest dana. Lani je prosječna bruto plaća bila 8.448 kuna, dok je prosječna neto plaća bila 6.237 kuna. Naš honorarac, dakle, prosječno je mjesečno na ruke primao preko 1,2 tisuće kuna više nego radnik na prosječnoj plaći. No, zaradio je tri mjeseca mirovinskog staža manje. Prostom računicom, honorarac će za „zaradu“ 41 godine staža raditi više od 50 godina. Godine života, bolje ne brojati.

 

IZVOR

No Comments

5.04.2019. – Mirovinska reforma je promašena: problem treba rješavati na tržištu rada i u proračunu

Reforma mirovinskog sustava suštinski je nepravedna, jer ćemo zbog djelomičnih interesa u dugom roku oštetiti veliku većinu građana, zaključak je konferencije o mirovinskom sustavu pod nazivom Zašto je 67 previše i koji su preduvjeti za poticanje duljeg ostanka u svijetu rada.

Konferenciju održanu u četvrtak organizirale su Zaklada Friedrich Ebert i inicijativa67 je previše koju su pokrenule tri sindikalne središnjice: Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati i Matica hrvatskih sindikata.

Kao uvod u prvu panel raspravu o međunarodnim iskustvima vezanim uz dobnu granicu za umirovljenje te humanim i demografskim aspektima rada iza 65. godine života, CelineVanmoerkerke iz sindikata FGTB je iznijela iskustva iz Belgije, koja se u mnogočemu podudaraju s hrvatskima: vlast je bez rasprave podigla dob umirovljenja na 67 godina te uvela niz drugih loših rješenja za radnike, zbog čega su sindikati prosvjedovali u nekoliko navrata, uz snažnu podršku građana. „Pokušavaju nas uvjeriti da nema druge opcije osim rada do 67. godine, ali to nije istina. 67 je definitivno previše, a ovdje se radi o pitanju redistribucije bogatstva i osiguranje novca za radnike koji su to bogatstvo i zaradili“, poručila je Vanmoerkerke. „Belgija je sve bogatija, ali novac se ulaže u kompanije, a ne u ljude. Radnici stvaraju bogatstvo i sindikati traže da oni imaju korist o toga”, poručila je belgijska sindikalistica.

Alexander de Brito iz Radničke komore Austrije naveo je suprotan primjer dugogodišnje cjelovite reforme, kojom je nađeno rješenje bez podizanja dobi umirovljenja na 67 godina. „Dob umirovljenja u Austriji je 65 i ostat će 65! Političari, recite istinu: vas ne zanima naš rad do 67 jer znate da velika većina to neće moći izdržati, vi želite umanjene mirovine“.

U raspravi koja je uslijedila sugovornici su se složili da će povišenje dobi i povećanje penalizacija za prijevremene mirovine teško pogoditi radnike te da će jedino oni iznijeti teret reforme. „Imat ćemo sve više umirovljenika koji će imati umanjenu mirovinu jer neće moći dosegnuti dob umirovljenja“, istaknuo je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata te naglasio kako u Hrvatskoj nema nikakvih razloga da se dob za stjecanje prava na punu mirovinu dignes a 65 na 67 godina starosti. Sustav će biti relaksiraniji ako oni koji mogu i hoće ostanu raditi, dok bi, s druge strane, bolesni i izmoreni mogli sa 65 godina u punu mirovinu”.

Marin Strmota s Ekonomskog fakulteta upozorio je da mladi ljudi već pokazuju nezadovoljstvo i masovno iseljavaju te da ova, neodgovorna i nestručna reforma neće doprinijeti boljem ozračju. „Ogroman je problem što naše vlade imaju odmak od bilo koje vrste socijalne politike. Prevladavaju kruti elementi neoliberalne retorike: rast, rast, rast, a zaboravljaju čovjeka – osobito u zakonskim rješenjima. Koncept je problem. Naša socijalna država je mrtva“, poručio je Strmota.

Na drugoj panel raspravi govorilo se o prijevremenom umirovljenju i nepovoljnim uvjetima na tržištu rada za osobe starije dobi. Marijana Bađun s Instituta za javne financije predstavila je nalaze istraživanja koja pokazuju da radnici češće razmišljaju o odlasku u prijevremenu mirovinu ako im je niska kvaliteta života, niža razina obrazovanja, lošije zdravlje, a posebno je značajno da o prijevremenoj mirovini dvostruko češće razmišljaju zaposlenici u privatnom sektoru. „Glavnina tranzicijskog troška prebačena je na mirovinski sustav kroz masovno umirovljenje. Rješenja za duži ostanak na tržištu rada treba tražiti u poboljšanju uvjeta na tržištu rada te poboljšanju zdravstvene i socijalne politike“.

Zvonimir Galić s Filozofskog fakulteta poručio je da ljudi ne odlaze odande gdje im je dobro. „Teza o sretnom i produktivnom radniku je dokazana – ljude moramo smatrati ključnim strateškim potencijalom. Po elementima ekonomske sigurnosti, percepcije autonomije na poslu i zadovoljstva poslom Hrvatska zaostaje za zapadnom, ali i za istočno Europom uključenosti u donošenju odluka, a u najgorem su položaju upravo stariji radnici“.

Ana Milićević Pezelj iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske upozorila je da je ova reforma loše, parcijalno rješenje koje je doneseno bez multidisciplinarnog pristupa, bez dijaloga sa sindikatima, radnicima i drugim važnim akterima. „Svaka mirovinska reforma je politička odluka i nju ne bi smjeli definirati isključivo ekonomski faktori. Pojačana penalizacija je apsolutno pogrešna mjera jer se njome stvara kohorta siromašnih ljudi“, poručila je.

Velibor Mačkić s Ekonomskog fakulteta reformu je ocijenio parcijalnom i pogrešnom. „Problem je fiskalni i ne treba ga prebiti preko mirovinskog sustava. Ova reforma je suštinski nepravedna. Zato držim fige za akciju 67 je previše. Ovo je nešto što bi definitivno trebalo podržati“, zaključio je Mačkić.

Konferenciju u cijelosti možete pogledati na: https://youtu.be/7Flfvjq_m3M

IZVOR

No Comments

4.04.2019. – ’67 je previše’: Samo dvije najsiromašnije zemlje EU povisile su dob za mirovinu

Sindikalna inicijativa “67 je previše”, koja je najavila prikupljanje potpisa za referendum protiv Vladine mirovinske reforme, kritizirala je u četvrtak nedavne izjave premijera Andreja Plenkovića kojima je branio reformu, poručivši kako produljenjem dobi za odlazak u mirovinu Vlada zapravo tjera radnike “da umiru za strojevima”.

Premijer je u izjavi koju je dao u utorak u Sesvetama ustvrdio kako je “netočna ‘fama o 67 godina’ jer do 67. godine ne bi radili oni zaposlenici koji su počeli raditi sa 19 ili 20 godina, već oni koji su krenuli kasnije na tržište rada”.

Nevjerojatno je da tako nešto kaže predsjednik Vlade u zemlji koja je rekorder po broju ugovora ne određeno vrijeme do tri mjeseca i u kojoj je visoka nezaposlenost mladih, u kojoj samo 40 posto radnika u dobi od 55 do 64 godine radi jer ih poslodavci više ne žele (osim kada je riječ o liječnicima, sveučilišnim profesorima ili odvjetnicima), pa će za većinu njih povišenje dobi značiti osudu na dvije godine dužeg čekanja mirovine, poručuju sindikalci u priopćenju.

Što se tiče Plenkovićeve izjave da je zakonom donesenim za vrijeme SDP-ove Vlade predviđeno produljenje radnog vijeka do 67. godine, sindikati podsjećaju da su i tada bili izričito protiv produljenja radnog vijeka do 67 godine.

“Sadašnjim zakonom će hrvatski radnici već za 14 godina morati raditi do 67 godine života. U tako kratkom razdoblju nećemo se uspjeti ni približiti očekivanom trajanja života u EU, a posebice ne života u zdravlju nakon 65 godina – koji je u Hrvatskoj sada pet godina, dok je prosjek EU-a 10 godina”, napominju u priopćenju.

Za tri posto rasta mirovina, koje je predsjednik Vlade najavio, nije trebalo provoditi reformu jer će za veliku većinu umirovljenika taj rast biti zanemariv zbog mizernog iznosa njihovih mirovina. Da bi mirovine rasle na “zdravi način” treba osigurati uvjete za povećanje prihoda od doprinosa za mirovinsko osiguranje: značajno povećati broj zaposlenih, podići kvalitetu uvjeta rada, povećati plaće, osigurati efikasno suzbijanje rada na crno i sl.

Plenković je također podsjetio da su umirovljenicima omogućili povratak na tržište rada, čime je potvrdio da mu nije do radnika i umirovljenika već do poslodavaca. “Vlada bi se morala moći pohvaliti kako je radnicima osigurala da u trenucima potražnje za radnicima mogu tražiti rast plaća, kao i da uopće rade do 65. godine, a da je umirovljenicima osigurala socijalnu sigurnost u starosti”, navode sindikalci.

Za premijerovu ocjenu da je mirovinska reforma uspješna jer je napravljena na tragu praćenja trendova na tržištu rada zemalja EU sindikalci tvrde da predstavlja “zbrajanje krušaka i jabuka” jer uspoređuje Hrvatsku s najrazvijenijim državama, gdje radnici žive i rade u neizmjerno boljim uvjetima, s puno boljim plaćama i mirovinama, značajno su zdraviji i duže žive.

Trendovi na tržištu rada usporedivih zemalja EU-a upravo su obratni: Poljska, Češka i Slovačka odustale su od povišenja dobi umirovljenja na 67 godina, pa sada osam od 10 novih članica ima dob umirovljenja nižu od 65 godina, upozoravaju iz inicijative.

Slovaci su prošli mjesec poručili da “ne žele da im ljudi umiru za strojevima”, tako da su samo dvije najsiromašnije zemlje Europske unije – Bugarska i Hrvatska, povisile dob za starosnu mirovinu na 67 godina, ističe se u priopćenju.

IZVOR

No Comments

1.04.2019. – Skrivano od javnosti? Buknule sumnje i u prikriveno sufinanciranje državne tvrtke

Sindikat infrastrukture i Sindikat prometnika vlakova premijera su pismom upozorili na dramatična dugovanja

U kontekstu državnih potpora i jamstava pod povećalom je i najveći domaći operator teretnog prometa HŽ Cargo, čije se poslovanje “češlja” zbog sumnji da ostvaruje povlašteni položaj kroz eventualno nezakonita pogodovanja. Povodom sumnji da HŽ Infrastruktura i HŽ Cargo, dvije državne tvrtke, krše pravila tržišnog natjecanja, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja provodi prethodno ispitivanje stanja na tržištu željezničkog transporta.

Prikupljaju se činjenica i analiziraju pravne okolnosti, što je uvertira u odluku ima li uvjeta za pokretanje postupka utvrđivanja sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja. Više stoga nije moguće doznati, ali prethodno ispitivanje je jamstvo tržišnim igračima da će se razjasniti pravo stanje. O tome ovisi i hoće li AZTN ući u novi predmet, pa je sada glavno pitanje: “Da li HŽ Infrastruktura eventualno nezakonito pogoduje HŽ Cargu?”

Svi čekaju rasplet, pa i Bruxellesu, naročito jer se u izvješću Europske komisije u dijelu transporta, samo glede željezničkog prijevoza izražavaju različite primjedbe.

Izvještaj EK u kojem se zaključuje da imamo najgore željeznice u Europi, a na jednom smo od strateških koridora, može značiti i rizik da će neki drugi pravci dobiti terete, odnosno novac, ako bi sve ostalo po starom, smatraju poznavatelji. U provjeravanju sumnji u moguće postojanje nelojalne konkurencije drugim teretnim operaterima na tržištu, koji uredno podmiruju obveze prema HŽ Infrastrukturi, fokus je na objema državnim tvrtkama, ali na Cargu i dodatno, jer navodno ima velike probleme s likvidnošću. Iako se očituju kroz duže razdoblje, pa su vidljivi i u zadnjem dostupnom GFI za 2017.

U pismu premijeru kojeg smo u posjedu, sindikati infrastrukture i prometnika vlakova iznose da je problem dugo skrivan od javnosti. Tvrde da je krajem 2018. dugovanje HŽ Carga prema HŽ Infrastrukturi premašilo 300 milijuna kuna i smatraju kako postoji opasnost da EK oštro kazni RH zbog narušavanja tržišnog natjecanja i “prikrivenog sufinanciranja jednog od teretnih operatera”.

Sudeći po reakciji Sindikata strojovođa Hrvatske, iz čijih redova ovih dana i najavljuju smjenu uprave HŽ Carga (direktor je upravo dobio nagradu Brand Leader Award na konferenciji “Transport i logistika Jugoistočne Europe i Dunavskog regije – TIL 2019.”), očigledno je i da je do njih došla informacija o mogućim promjenama u upravljačkim strukturama. A prema više izvora, ta se mogućnost vezuje uz nužnost financijskog restrukturiranja kako bi se izbjegao novi Uljanik, u odnosu na kojeg postoji i jedna golema razlika.

Privatnici zarađuju

Obje željezničke tvrtke u državnom su vlasništvu, pa Vlada ne bi imala manevarski prostor kao kod Uljanika, i to navodno tjera da krene u raščišćavanje.

Natječaj za financijskog savjetnika za HŽ Cargo inače je završen, a izabrani PwC izgleda ovih bi dana trebao početi raditi te ima logike da započne s novim ljudima, ako postojeći nisu za suradnju. K tome, za razliku od Carga koji ima gubitke, privatnici zarađuju, što ide u prilog nužnosti financijske konsolidacije. Po nekima proveli bi je ili kroz proces restrukturiranja ili odabirom strateškog partnera. Sve to “podgrijava” i navedeni izvještaj EK u kojem se izražava zabrinutost i zbog sporosti izvođenja radova kod EU željezničkih projekata vrijednih gotovo šest milijardi kuna.
Koliko to govori o propuštenim prilikama, a koliko o nedostatnim prilagodbama tržištu i liberalizaciji, bit će uskoro jasnije. Otkad je ukinut državni monopol uslugu prijevoza tereta uz Cargo obavlja još sedam operatera. To su PPD Transport, Rail Cargo Carrier Croatia, Train Hungary Podružnica Zagreb, SŽ – Tovarni promet, Rail & Sea, Transagent Rail i CE Cargo. No, od efektivne liberalizacije 2015. količine tereta na željeznici rastu, te je prema Državnom zavodu za statistiku u 2015. godini prevezeno oko 9,9 tisuća tona robe, a 13,4 tisuće tona u 2018.

Ranijih godina, pak, dok je Cargo bio sam, ovaj pokazatelj je bio u konstantom padu. Kako bi to Cargo dočekao što spremniji dane su mu potpore za modernizaciju željezničkih vozila te je u dvije runde dokapitaliziran (2015.) s ukupno nešto više od 1,17 milijardi kuna. Izvori bliski Vladi navode da se država ‘isprsila’ ukupno s oko 1,7 milijardi kuna, jer pored dozvoljenih državnih potpora koje je tvrtka dobila u razdoblju od 2014. godine, korisnik je i zajmova za koja su dana državna jamstva.

Jamstva pola milijarde

Temeljem njih se u cijelosti trebalo provesti restrukturiranje, kako bi na nogama i u cijelosti spreman Cargo dočekao tržišne izazove. Radi se o još aktivnim državnim jamstvima čiji iznos premašuje pola milijarde kuna.

Za kratkoročni kredit od 250 milijuna kuna za potrebe financijske konsolidacije jamstvo je dano 2014., a 2015. izdano je jamstvo za zajam EBRD-a od 41,5 milijuna eura (314 mil. kn). S obzirom na to da HŽ Cargo ima oko 1700 radnika, ispada da je RH po zaposleniku dala oko milijun kuna potpora i jamstava, slično kao u Uljaniku.

 

IZVOR

No Comments