Posts Tagged obavijesti

23.8.2019. – A zašto radije ne rasteretiti plaće radnika starijih od 50 godina?

Kada je riječ o sustavu poreza na dohodak te općenito (kvazi)poreznom opterećenju rada u Hrvatskoj, ministar Marić u prva je tri kruga tzv. porezne reforme krenuo vrlo dobrim smjerom. Naime, podsjetimo se nekih najvažnijih promjena koje smo imali od 2016.

Prvo, osobni odbitak povećan je sa 2600 kuna na 3800 kuna, a povećani su i koeficijenti za uvećanje osobnog odbitka za uzdržavane članove i djecu te za invalidnost. Drugo, umjesto tri stope poreza na dohodak (12%, 25% i 40%), gdje se najviša stopa primjenjivala već na osnovicu iznad 13.200 kn, uvedene su dvije stope (24% i 36%) te je znatno podignut prag (iznad 30.000 kn mjesečno) za primjenu više stope. Treće, od tri doprinosa koja su se plaćala na bruto plaću, ostao je samo jedan (doprinos za zdravstveno osiguranje, koji sada iznosi 16,5 posto). Četvrto, poslodavcima je omogućeno da zaposlenicima mogu neoporezivo isplatiti dodatnih 5000 kn kao nagradu za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja radnika (ukupno do 7500 kn godišnje). Peto, umirovljenicima je omogućen legalan rad na pola radnog vremena uz zadržavanje mirovine itd.

Mjere odudaraju

Dakle, u zadnje tri godine smanjeno je porezno opterećenje rada, sustav je znatno pojednostavljen, krenulo se u smjeru ukidanja destimuliranja rada (liberalizacija rada umirovljenika) i sl. No, u međuvremenu smo vidjeli i (loše) poteze koji odudaraju od generalnog smjera navedenih provedenih mjera.

Tako smo vidjeli znatno povećanje minimalne osnovice za plaćanje doprinosa direktora poduzeća, što je potez koji najviše pogađa mikro poduzetnike i početnike (etablirane biznise na tržištu takvi propisi zapravo ne pogađaju). To se nikako ne uklapa u proklamiranu politiku poboljšavanja poslovne klime jer propisujući obvezu uplaćivanja visokih svota doprinosa, prvenstveno se otežava poduzetnicima početnicima da prežive najkritičniju početnu fazu.

Potom je Vlada znatno povećala minimalnu plaću, ali da neutralizira udar na poslovanje poslodavaca i moguća otpuštanja radnika, umanjena je osnovica za obračun doprinosa na plaću za 50 posto – no samo za djelatnike koji imaju ugovorenu minimalnu plaću! Time se de facto stimulira one poslodavce koji isplaćuju strogi zakonski minimalac, a one koji se trude isplaćivati svojim zaposlenicima koliko god mogu – pa taman i 100 ili 200 kuna više od zakonskog minimalca – nemaju pravo na tu povlasticu i moraju plaćati pune doprinose.

Dakle, iako smo vidjeli dobrih poteza, vidjeli smo i one koje se ne uklapaju u navedeni smjer poreznog rasterećenja i pojednostavljivanja sustava poreza na dohodak – a sličnu stvar ponovno imamo i u aktualnom “četvrtom krugu porezne reforme”.

Tako se sada predlaže uvođenje novih neoporezivih primitaka poput troška smještaja za sve radnike, troška redovne skrbi djece radnika predškolske dobi, troškove dodatnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja, povećanje neoporezivog iznosa dnevnica za službena putovanja itd., što su potezi koje svakako valja pohvaliti.

No, istovremeno se predlaže porezno rasterećenje plaća mladih osoba do 30 godina, i to tako da se za mlade do 25 godina smanji porezna obveza za 100 posto, a za mlade od 26 do 30 godina da se smanji porezna obveza za 50 posto. Iako “na prvu” može zvučati dobro, pojasnimo zašto je taj prijedlog promašen.

Dakle, unatoč tome što se navedeno predstavlja kao “demografska, socijalna i gospodarska mjera”, to je klasična populistička mjera (u smislu “vidite da Vlada aktivno radi na tome da zadrži mlade u Hrvatskoj”) jer se zanemaruju negativne posljedice do kojih će ista dovesti.

Prvo, zaboravlja se da je u Hrvatskoj već godinama na snazi mjera koja poslodavcima, koji s mladom osobom sklope ugovor o radu na neodređeno vrijeme, omogućuje da kroz razdoblje do pet godina budu oslobođeni obračunavanja i plaćanja doprinosa na plaću.

Dakle, već su s tom mjerom mladi u povoljnijem položaju jer poslodavac ne mora državi plaćati 16,5% na bruto plaću (zdravstveno osiguranje) ako mladu osobu zaposli na neodređeno. Ako se pak usvoji i ovaj prijedlog o ukidanju obveze obračunavanja poreza na dohodak (u 100-postotnom odnosno 50-postotnom obimu), time će mladi biti u znatno povoljnijoj situaciji od starijih kolega.

Iako možda u skladu s Ustavom RH (sudeći prema izjavama nekih stručnjaka za ustavno pravo), to je klasična dobna diskriminacija, a diskriminacija, taman i “pozitivna”, uvijek vodi k stvaranju animoziteta među određenim grupacijama te je stoga valja izbjegavati.

Treba uvijek imati na umu kako poslodavci plaćaju radnike prema produktivnosti, a ne prema dobi. Produktivnost pak ovisi o stupnju obrazovanja, iskustvu, stečenim specifičnim znanjima i ostalim faktorima zbog kojeg su stariji radnici u pravilu “vrjedniji” poslodavcu (teže su zamjenjivi), i to je glavni razlog zbog kojega obično imaju veću plaću od radnika početnika.

Mladi i stari

Spomenuti prijedlog pak stvara potencijalni animozitet između mlađih i starijih radnika jer će se u praksi događati situacije da iskusni, nadređeni radnik može imati manju neto plaću od radnika početnika odnosno radnika kojega obučava, iako je ukupan trošak plaće starijeg radnika puno veći. Naime, za poslodavca je prvenstveno bitan ukupan trošak nečije plaće, a koliko će od toga radnik dobiti na tekući račun, stvar je državnih propisa.

Da stvari stavimo u kontekst: samac koji živi u Zagrebu i ima 6000 kuna neto plaće, poslodavca zapravo košta 10.003 kune mjesečno (1417 kuna ide na zdravstveni doprinos, 1717 kuna za mirovinske doprinose i 869 kuna za poreze i prireze). Usvoji li se navedeni zakonski prijedlog, za istih 10.003 kuna ukupnog troška plaće, osoba mlađa od 25 godina imala bi neto plaću od oko 8000 kuna!

Dakle, stariji radnik iste razine produktivnosti imao bi dvije tisuće kuna manju neto plaću samo zato što je – stariji. Čak i (iskusniji) radnik koji je 20% produktivniji te stoga poslodavac za njegovu plaću može mjesečno izdvojiti ukupno 12.000 kuna, imat će neto plaću preko tisuću kuna manju od radnika početnika odnosno tek oko 6983 kune.

Unosi se nered

Vidimo kako se takvim politikama nepotrebno unosi nered i stvara potencijalni animozitet među radnicima. Ako se pak ustraje u mišljenju da je opravdano starije stavljati u neravnopravnu situaciju samo zato što je vjerojatnost da će oni emigrirati puno manja nego mladi, što ćemo s onima između 30 i 50 godina? Naime, i ta je skupina mobilna i lako se može odseliti, a najproduktivniji su dio stanovništva: radi se o radnicima s iskustvom u naponu fizičke i mentalne snage koji najviše vuku cijelu ekonomiju naprijed. Najveći je gubitak za zemlju kada takvi emigriraju, stoga bi najracionalniji potez bio rasteretiti njihove plaće da oni ne odlaze.

A zašto ne rasteretiti i plaće starijih od 50 godina? Naime, upravo se toj skupina ljudi najteže zaposliti kada ostanu bez posla te oni trenutno čine gotovo 40 posto od ukupnog broja nezaposlenih na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. U ovom je trenutku 25 tisuća osoba mlađih od 29 godina nezaposleno, a čak 41 tisuću nezaposlenih starije od 50 godina. Dakle, očito je kako su mjere povlaštenog poreznog tretmana plaća potrebnije starijim radnicima da se ponovno uključe u svijet rada.

Što je pak sa ženama? Ako znamo da je od ukupnog broja nezaposlenih na HZZ-u 56 posto žena te samo 44 posto muškaraca, zar se ne čini logičnim da i žene budu u povlaštenom poreznom tretmanu?

Vidimo da bismo u nedogled mogli nabrajati “ugrožene” skupine, što samo pokazuje koliko je takav pristup pogrešan.

A koliko je mjera dodatnog rasterećenja plaća mladih zbilja i demografska, govori i činjenica da će im, kada pređu prag i napune 30 godina, neto plaća pasti možda i za nekoliko tisuća kuna; lijepa čestitka za ulazak u najproduktivniju fazu radnog vijeka. Samo naivac može pomisliti da mladima takav pad standarda preko noći neće smetati odnosno da im neće biti poticaj da se odsele u želji da zadrže istu ili čak povećaju razinu prihoda na koju su navikli dok su bili u povlaštenom poreznom tretmanu.

Dakle, od navedenog bi prijedloga trebalo odustati, a procijenjeni gubitak poreznih prihoda od oko 700 milijuna kuna koliko bi “koštala” navedena mjera, pametnije bi bilo preusmjeriti u povećanje neoporezivog odbitka ili sličnu mjeru koja nema popratne negativne posljedice.

IZVOR

No Comments

11.8.2019. – Otkrivamo: HŽ iz EU fondova lani povukao triput manje novca od planiranog, a visi im 116 milijuna kuna

HŽ Infrastruktura, tvrtka koja upravlja željezničkom infrastrukturom u Hrvatskoj i zadužena je, među ostalim, za njezino održavanje i modernizaciju, ima teškoća s trošenjem novca iz fondova Europske unije. Pokazuju to podaci o poslovanju te tvrtke za prošlu godinu, kao i informacije o iznosu europskog novca koji će HŽ Infrastruktura vrlo vjerojatno morati nadoknaditi iz vlastitog proračuna.

U prošloj godini tvrtka je imala prilično ambiciozan plan za korištenje EU fondova. Smatrali su da mogu povući 688,7 milijuna kuna. Cilj, međutim, nisu ostvarili – realizirali su gotovo tri puta manji iznos, 251,3 milijuna kuna.

ŽELJEZNICA JE “PRIORITET VLADE”

Razvoj željezničke infrastrukture vrlo je bitan za Vladu Andreja Plenkovića. Premijer i ministar Oleg Butković to ponavljaju u raznim prilikama. „Razvoj željeznice prioritet je ove Vlade (…)”, izjavio je, primjerice, Butković prošle godine na konferenciji “Potpora EU za razvoj željezničkog prometa u Hrvatskoj”. Govoreći o osposobljavanju željeznice da bude konkuretna na europskom tržištu, spomenuo je i velika ulaganja iz fondova EU. Dakle, europski novac je ključan za ostvarenje Vladinog prioriteta.

Te investicije, međutim, ne idu baš onako brzo i učinkovito kako u Banskim dvorima priželjkuju. Ukazuju na to spomenuti podaci koje je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture iznijelo u odgovoru na zastupničko pitanje Sonje Čikotić iz Mosta.

„Planom poslovanja za 2018. godinu, planirano korištenje EU sredstava bilo je 688,7 milijuna kuna. Rebalansom plana poslovanja za 2018. godinu iznos povlačenja sredstava iz EU fondova iznosio je 520,9 milijuna kuna. Realizirana EU sredstva u 2018. godini iznose 251,3 milijuna kuna”, navodi se u odgovoru na pitanje zastupnice.

ZAPINJE NAJVEĆI PROJEKT

Na Telegramov upit, u HŽ Infrastrukturi pravdaju se i tvrde da postoje dva glavna razloga zašto prošle godine nisu ispunili plan poslovanja: najveći projekt koji trenutno provode i dalje zapinje, a javne nabave jako dugo traju.

„Prvi razlog je taj što izvođač radova na trenutačno najvećem infrastrukturnom projektu HŽ Infrastrukture ‘Rekonstrukcija postojećeg i izgradnja drugog kolosijeka na dionici pruge Dugo Selo – Križevci’, iako je promijenio glavnoga podizvođača radova, i dalje ima problema s ostvarivanjem planirane dinamike i nadoknadom kašnjenja”, ističu iz tvrtke. To utječe na realizaciju, a samim time i na povlačenje europskih sredstava.

PROBLEMI S JAVNOM NABAVOM

Drugi razlog su, kažu, dugotrajni postupci javne nabave. Pritom tvrde da ponuđači „tijekom postupaka javne nabave često zlorabe institut žalbe kako bi ‘kupili vrijeme’ za pripremu ponuda”.

U prošloj godini, u postupcima javne nabave za njihove projekte financirane iz EU fondova bilo je, ističu, 17 žalbi. Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave „djelomično je usvojila žalbene navode samo u tri slučaja”. To odgađa početak radova, dodaju, „pa tako i planiranu realizaciju, odnosno povlačenje EU-ovih sredstava”. Europski novac koji dosad nisu povukli, namjeravaju, vele, utrošiti „u narednom razdoblju”.

MORAT ĆE VRAĆATI EU NOVAC?

U realizaciji velikih projekata – poput onih koje provodi ova tvrtka – a koji vrijede milijune eura, problem će predstavljati i tzv. financijske korekcije. To je iznos koji se, ako su utvrđene određene nepravilnosti u provedbi projekta, mora vratiti u europsku kasu – točnije, isplaćena svota iz EU fondova se za taj iznos umanjuje. U slučaju HŽ Infrastrukture dosad su utvrđene financijske korekcije u iznosu od 116.467.609,84 kune. Međutim, neke od utvrđenih nepravilnosti HŽ Infrastruktura osporava.

Korekcije su, potvrdili su nam iz tvrtke, određene u slučaju tri projekta. Riječ je o izvođenju radova na dionicama Dugo Selo – Križevci, Gradec – Sveti Ivan Žabno te Zaprešić – Zabok. „Te su korekcije određene zbog navodnih nepravilnosti vezanih uz postupke javne nabave”, odgovorili su na naš upit. Budući da govore o „navodnim nepravilnostima”, jasno je da se ne slažu s tim ocjenama i smatraju da imaju argumente kojima mogu srušiti takve odluke.

POGLED KROZ RUŽIČASTE NAOČALE

Stoga su za neke nepravilnosti koje je utvrdila Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU (SAFU) uložili prigovor Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU. Za nepravilnosti koje je utvrdio SAFU, a Ministarstvo potvrdilo, pokrenuli su, pak, upravne sporove kojima žele srušiti odluke Ministarstva.

Koliki točno iznos (od 116 milijuna kuna) u tim postupcima osporavaju, nisu nam precizno odgovorili. Ako u tome ne uspiju, morat će, međutim, taj novac “naći” u vlastitom proračunu.

Sonja Čikotić ocjenjuje da podaci o poslovanju i financijskim korekcijama ukazuju na problem s apsorpcijom EU fondova. Sporno joj je što se Vlada redovito hvali postotkom ugovorenih EU sredstava, mada taj postotak ne pokazuje koliko je doista novca isplaćeno, dakle potrošeno. „Dok se hvale ugovorenim sredstvima, realizacija ne ide dobro”, smatra saborska zastupnica i zaključuje da je „Gabrijela Žalac nosila ružičaste naočale, a te je naočale davala i premijeru”.

IZVOR

No Comments

6.8.2019. – INTERVJU: KREŠIMIR SEVER Treba nam drastično povećanje plaća, a ne olakšice za mlade

U Hrvatskoj smo previše godina svoju konkurentnost gradili na slabo plaćenim i obespravljenim radnicima. To je rezultat sprege poslodavaca s vlastima, lijevima i desnima. Vlasti su podilazile poslodavcima koje su smatrale nositeljima razvoja, a radnike su zanemarivale

Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) smatraju da je Hrvatskoj potrebno snažno povećanje plaća kako bi zadržala radnike i smanjila iseljavanje.


Iako neki tvrde da mladi ljudi odlaze zbog slabosti pravne države, nedostatka reformi ili nekih trećih razloga, predsjednik NHS-a Krešimir Sever duboko je uvjeren da se stvari mogu poboljšati ponajprije povećavanjem plaća, radne i socijalne sigurnosti ljudi u našoj zemlji, uz ubrzani gospodarski razvoj.

Prema istraživanjima, plaće u Hrvatskoj u proteklom su desetljeću realno smanjene. Iako se u posljednje vrijeme nominalno povećavaju, njihov je rast i dalje slab u usporedbi s ostalim članicama Europske unije. Kako to tumačite?

- U Hrvatskoj smo previše godina svoju konkurentnost gradili na slabo plaćenim i obespravljenim radnicima. To je rezultat sprege poslodavaca s vlastima, lijevima i desnima. Vlasti su podilazile poslodavcima koje su smatrale nositeljima razvoja, a radnike su zanemarivale. Niskim plaćama htjeli smo nadoknaditi ono što nismo imali, a to su naprednija tehnologija, veća proizvodnost rada, suvremena organizacija posla, napredni upravljački procesi i slično. Istim putem išle su i ostale tranzicijske zemlje, ali za razliku od nas, one su od toga ranije odustale. Budući da smo predugo konkurentnost gradili na obespravljenim i slabo plaćenim radnicima, sada plaćamo ceh.

 

Naša tragedija

Može li se stanje popraviti snižavanjem poreza na dohodak i ostalim promjenama u poreznoj politici, koje Vlada najavljuje od početka iduće godine?

- Stvari su otišle tako daleko da se sada, za ljude s malim primanjima, u sustavu poreza na dohodak ne može puno napraviti. U tome je i naša tragedija. Problem je u tome što velik dio zaposlenih uopće nije obuhvaćem poreznim škarama, kako to potvrđuje i ministar financija. To znači da su njihova primanja tako mala da ne moraju ni plaćati poreze. Ovdje mislim na minimalnu plaću koja je neoporeziva. Osim toga, iako Vlada sada poduzima četvrti krug porezne reforme, dosadašnjim promjenama u porezu na dohodak išla je na ruku bogatijima. Budući da su hrvatske plaće preniske, Vlada nije trebala podilaziti onima s visokim primanjima. Umjesto nekoliko poreznih stopa na dohodak, uvela je samo dvije stope, one od 24 i 36 posto, kao da se želimo približiti jedinstvenoj stopi za sve.

Po čemu sudite da Vlada podilazi imućnijima?

- Porez na dohodak na najviše plaće, one koje prelaze oporezivi iznos od 30 tisuća kuna, dokud vrijedi porezna stopa od 24 posto, a to su bruto plaće veće od 42 tisuće kuna, spustila je na 36 posto. U trenutku stupanja na snagu novog sustava oporezivanja dohotka, takve je plaće primalo nešto više od 18 tisuća građana. Među njima su uglavnom predsjednici i članovi uprava poduzeća. Tijekom ove godine broj takvih plaća pao je na nešto više od 11 tisuća. Bilo bi zanimljivo vidjeti gdje su se izgubile tisuće tih ljudi. Želim reći da te porezne olakšice nisu zahvatile većinu liječnika, informatičara i neke druge ciljane skupine kojima je Vlada, prema najavama, željela tim promjenama povećati neto primanja. Oni i dalje pripadaju golemoj većini zaposlenih kojoj porez na dohodak iznosi 24 posto. Tako zapravo u primjeni sada imamo jednu poreznu stopu kojoj podliježe golema većina zaposlenih. Taj je postupak pridonio povećanju društvene nejednakosti, jer je jedna od ključnih mjera za njeno smanjivanje upravo progresivno oporezivanje dohotka, dakle više stopa.

Međutim, većini ljudi s niskim primanjima trebalo je pomoći sniženje PDV-a s 25 na 13 posto na svježe meso, ribu i jaja, voće i povrće, pelene i lijekove bez recepta.

- To je bilo dobro zamišljeno, ali nije dovelo do očekivanih spuštanja cijena. Prema našim spoznajama, voće je malo pojeftinilo, povrće je poskupjelo, meso kako gdje, riba je pojeftinila i istodobno poskupjela, a bezreceptni su lijekovi, prema dojavama koje primamo, poskupjeli.

Ako građani nisu osjetili upola manji PDV-a na osnovne namirnice, hoće li osjetiti sniženje opće stope PDV-a s 25 na 24 posto, koje Vlada također planira od iduće godine?

- Bojim se da će sniženje opće stope PDV-a smanjiti prihode državnog proračuna otprilike za dvije milijarde kuna, ali da to neće dovesti do snižavanja cijena. To neznatno smanjenje PDV-a, s 25 na 24 posto, nije nužno i taj se novac, da je ostao u proračunu, mogao korisnije upotrijebiti nego li što ostaje poslodavcima.

 

Mehanizmi pozitivne diskriminacije

Prema svemu sudeći, Vlada želi mlade radnike zadržati u zemlji. Radi povećanja njihovih plaća, od iduće godine ukinut će se porez na dohodak na plaće zaposlenih u dobi do 25 godina, a onima od 26 do 30 godina isti će se porez prepoloviti.Kakav će biti učinak tih olakšica?

- Mislim da će mladi ljudi do 25 godina vrlo brzo izaći iz područja tih olakšica. Mnogi u toj dobi studiraju ili tek počinju raditi. Najveći dio njih moći će koristiti 50-postotno smanjenje poreza na dohodak, koje se odnosi na dob od 26 do 30 godina. Istina, potpuno oslobađanje od poreza moći će iskoristiti mladi iz strukovnih zanimanja, koji ranije završavaju škole. Međutim, njihove su plaće male. One će se možda povećati za nekoliko stotina kuna, ali i dalje će ostali niske. Bojim se da te olakšice na plaćanje poreza na dohodak neće zaustaviti iseljavanje mladih iz zemlje.

Nije li to diskriminacija zaposlenih, ako mladi dobivaju olakšice, a stariji ostaju prikraćeni? Nije sporno da porezi trebaju biti progresivni, tako da veći teret pada na leđa onih s višim primanjima. Ipak, pitanje je mogu li mlađi ljudi imati niže poreze od starijih.

- U odgovoru na to pitanje ne slažu se ni svi stručnjaci. Jedni kažu da su i druge zemlje koristile mehanizme takozvane pozitivne diskriminacije, želeći pomoći ciljanim skupinama ljudi. Drugi kažu da je to diskriminacija, jer ako dvoje ljudi radi isti posao, trebali bi za to dobivati istu plaću. Ako je mlađi oslobođen poreza, a stariji nije, to može dovesti do toga da pripravnik u nekom poduzeću dobije veću plaću od njegova mentora. U svakom slučaju, mislim da te olakšice u porezu na dohodak neće postići očekivane učinke, ni zapriječiti iseljavanje.

Što bi, prema vašem mišljenju, trebalo učiniti?

- S minimalnom plaćom danas se u Hrvatskoj ne može normalno živjeti. Budući da ionako nisu oporezovane, minimalne plaće trebalo bi drastično podignuti. Također, trebalo bi poticati i rast svih ostalih plaća. To je nasušna potreba, jer poslodavci bez snažnijeg povećanja plaća neće moći zadržati svoje radnike, a Hrvatska neće moći ublažiti iseljavanje. Bez povećanja plaća poslodavci neće moći zadržati ni radnike koje su uvezli iz inozemstva.

Minimalnu plaću treba povećati barem na 5.000 kuna. Da bi se povećale sve plaće, neoporezivi dio dohotka treba povećati s današnjih 3.800 na barem 5.000 kuna, a sadašnji porezni razred od 24 posto podijeliti na dvije porezne stope – 12 i 24 posto. Na više plaće poreznu stopu od 36 posto trebalo bi zadržati. Ne bi bilo naodmet razmisliti o uvođenju dodatne, još više stope poreza na dohodak, iako bi ona pogodila samo mali broj ljudi. Progresivni su porezi nužni kako bi porezni teret među građanima bio pravedno raspodijeljen, prema njihovoj ekonomskoj snazi.

Ako se minimalne plaće povećaju na 5.000 kuna, neće li poslodavci iz tekstilne i ostalih industrija, koje počivaju na slabo plaćenoj radnoj snazi, morati zatvoriti vrata?

- To ne mora biti tako. Mislim da znatan dio tih poslodavaca ima zastarjelu tehnologiju. Mnogima su suvremena tehnologija, digitalizirani procesi i robotizacija nedostupni, jer su preskupi. Sindikati su toga svjesni. Međutim, tu bi trebala uskočiti država te poduzećima osigurati financijske potpore, povoljnije i jeftinije kredite radi prelaska na nove i produktivnije tehnologije. Tako bismo dugoročnije osigurali ne samo tehnološki napredak poduzeća, nego i kvalitetnija, bolje plaćena radna mjesta.

 

Podbacile i sadašnja i prethodne vlade

Čini se da sindikati, kao i mnogi poslodavci, sve više pritišću vlasti da poduzmu snažne mjere za zadržavanje stanovništva u Hrvatskoj, jer zbog smanjena nataliteta i masovnog iseljavanja uskoro u našoj zemlji neće biti dovoljno radnika. Kasne li vladajući krugovi za događajima?

- Na žalost, kasne. Tu su podjednako podbacile i sadašnja i prethodne vlade. U posljednje je vrijeme doneseno nekoliko mjera na području pronatalitetne politike, ali to nije dovoljno. Neke od mjera nisu niti potpuno primjenjive za mlade. Primjerice, subvencioniranje stambenih kredita. Većini mladih sami krediti su nedostupni zbog malih plaća i nestalnih oblika rada poput agencijskog rada, rada na određeno vrijeme i slično. Najjače mjere za zaustavljanje iseljavanja su drastična povećanja svih plaća, stalni poslovi i sigurni uvjeti rada.

Što je s referendumom o mirovinskoj reformi? Sindikati su u travnju pokrenuli peticiju i prikupili dovoljno potpisa za referendum. Jesu li ti potpisi postali mrtvo slovo na papiru?

- Za održavanje referenduma prikupili smo dvostruko više potpisa od zakonski potrebnih i predali ih Saboru. Očekujemo da se provjera tih potpisa završi što prije i da Sabor u rujnu odredi datum referenduma već za drugu polovinu jeseni ove godine ili najkasnije do kraja godine.

Što će biti ako se vladajući u Saboru ogluše na vaše zahtjeve i ako počnu stvari otezati?

- To im ne bi bilo mudro. Trebali bi znati pročitati i razumjeti poruku koju su dobili od naroda. Sindikati su prije prikupljanja potpisa nudili pregovore i pokušavali spriječiti produljenje radnog vijeka sa 65 na 67 godina, spriječiti i pooštravanje penalizacije prijevremenog umirovljenja. Međutim, Vlada nas nije uzimala dovoljno ozbiljno i dovedeni smo pred gotov čin. Podilazili su Europskoj komisiji, Svjetskoj banci, MMF-u, bonitetnim agencijama, svima osim vlastitom narodu.

Protureferendumska kampanja obila se Vladi o glavu, vjerojatno i na izborima za Europski parlament. Ako su u Vladi dovoljno mudri, shvatili su da građani očekuju referendum i žele se izjasniti. Mi, sindikati koji smo omogućili prikupljanje njihovih potpisa, bili smo samo sredstvo u rukama naroda. Sada i Vlada ima obvezu da se izjasni i signalizira Saboru da referendum treba provesti.

 

Antireferendumska kampanja

Može li Vlada tu svoju referendumsku »neugodnost« jednostavno riješiti izmjenom mirovinskog zakona u skladu sa zahtjevima sindikata?

- Mislim da se to više ne može riješiti promjenom zakona. Narod sada traži i očekuje referendum.

Sindikati su izašli iz Gospodarskog socijalnog vijeća (GSV), tijela na kojem Vlada svoje odluke prethodno dogovara sa socijalnim partnerima, sindikatima i poslodavcima. Povod za to bili su mirovinska reforma i ponašanje bivšeg ministra rada Marka Pavića. Koji su uvjeti sindikata za povratak u GSV?

- Godinama smo nezadovoljni radom Gospodarsko-socijalnog vijeća. Urušavanje GSV-a i socijalnog dijaloga drastično je počelo tijekom vlade Zorana Milanovića, koja se ponašala bahato i mislila da se ne treba previše konzultirati sa sindikatima. Istodobno, poslodavci su našli načina kako da se s Vladom dogovaraju sa strane, mimo sindikata i GSV-a. Tijekom mandata vlade Andreja Plenkovića ništa se bitno nije promijenilo, unatoč njegovim uvjeravanjima.

Tijekom mirovinske reforme, na naše prijedloge oglušio se i bivši ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić te pokrenuo antireferendumsku kampanju. Stoga smo i zatražili njegovu ostavku. Kako je Pavić nije podnio, od predsjednika Vlade zatražili smo da ga smijeni. Ni ta smjena nije se dogodila. Međutim, Pavić je u rekonstrukciji otišao na drugi položaj, što nas nije iznenadilo. Ukratko, sindikati su istupili iz GSV-a i zbog ministra Pavića, njegovog ponašanja tijekom razgovora o mirovinskoj reformi, njegove protureferendumske kampanje, ali i zbog nefunkcioniranja GSV-a u vrlo dugom razdoblju kao i zbog niske razine socijalnog dijaloga u cjelini. Sve je to u paketu. Stoga se nakon odlaska Pavića na drugu dužnost ne možemo jednostavno vratiti u GSV. Niz je preduvjeta za naš povratak, a jedan od njih je i organiziranje referenduma.

 

Ima dobroga, ali nedovoljno

Ima li u Vladinim poreznim promjenama pozitivnih stvari?

- Zadovoljni smo što se od iduće godine do određenog iznosa neće oporezivati topli obrok za zaposlene. To smo godinama tražili. Dobro je to što će poslodavci biti oslobođeni poreza ako do određenog iznosa uplaćuju dopunsko i dodatno zdravstveno osiguranje za svoje radnike, slično kao što ne plaćaju porez na troškove zaposlenih za prijevoz. Povećat će se i iznos dnevnica. Dobro je to što će se poslodavcima dati i porezne olakšice za smještaj djece njihovih radnika u vrtićima. No, to što je dobro, nije dovoljno.

 

Nismo na strani ni jedne političke stranke

A što će biti ako Ustavni sud stane na stranu Vlade i odluči da je nešto u vezi s tim referendumom neustavno?

- U tom slučaju, Ustavni sud izazvat će veliko nezadovoljstvo u narodu i sindikatima. Mi ćemo na to morati odgovoriti. Bliže se predsjednički izbori, a iduće su godine na redu i izbori za Sabor. Mi nismo na strani niti jedne političke stranke, niti bilo kojeg kandidata. Ako i dalje nisu u stanju ljudski razgovarati, vladajući bi morali shvatiti da će sindikati morati koristiti metode koje su im na raspolaganju, a koje možemo primijeniti samo u tom određenom vremenu. Povrh toga Hrvatskoj slijedi i predsjedavanje Vijećem EU-a pa želimo vjerovati da će Vlada biti dovoljno razborita i stvoriti sve preduvjete da u tom vremenu djeluje i GSV, a jedan od preduvjeta povratka sindikata u njega je i raspisivanje referenduma u ovoj godini.

IZVOR

No Comments

30.7.2019. – SINDIKATI: ‘Četvrti krug porezne reforme ide na ruku poslodavcima’

Predsjednik NHS-a Krešimir Sever tvrdi da se mjera za mlade donosi bez konkretnih izračuna, dok će se s druge strane smanjiti prihodi lokalnim zajednicama koje bi potom mogle smanjivati subvencije vrtićima, poskupljivati komunalne usluge, uvoditi prirez

Čelnici tri sindikalne središnjice ocijenili su u ponedjeljak na konferenciji za novinare dačetvrti krug porezne reformeu velikoj mjeri ide na ruku poslodavcima dok radnicima ostavlja mrvice.

U Savezu samostalnih sindikata (SSSH), Nezavisnim hrvatskim sindikatima (NHS) i Matici hrvatskih sindikata (MHS) tvrde da novi krug reforme neće imati utjecaj na najniže plaće u Hrvatskoj niti će zaustaviti iseljavanje mladih, dok će s druge strane napuniti džepove trgovaca i ugostitelja.

Predsjednik SSSH Mladen Novosel kaže da porezna reforma najvišeide na ruku poslodavcimadok građanima ostavljala mrvice. “I ovim četvrtim krugom rasterećenja najmanje nezadovoljni će biti poslodavci” , ustvrdio je.

Mjeru za mlade radnike prema kojoj će oni do 25 godina biti oslobođeni plaćanja poreza na dohodak, a oni od 26 do 30 godina plaćati 50 posto tog poreza Novosel je nazvao “populističkom” jer, kako je kazao, to neće zaustaviti mlade da odlaze van, a napravit će diskriminaciju u odnosu na ostale radnike.

Predsjednik NHS-a Krešimir Sever tvrdi da se mjera za mlade donosi bez konkretnih izračuna, dok će se s druge strane smanjiti prihodi lokalnim zajednicama koje bi potom mogle smanjivati subvencije vrtićima, poskupljivati komunalne usluge, uvoditi prirez.

Sever je ocijenio da Vlada vodi politiku podilaženja poslodavcima pod svaku cijenu, a preko leđa radnika i države.

“Vlasti kukaju da im nedostaje u mirovinskom i zdravstvenom sustavu, a podilaze poslodavcima klizajući u prostor neoporezivih davanja. Činjenica je da od toga neće imati koristi ni mirovinsko ni zdravstveno, a niti će imati koristi radnici s najnižim ili prosječnim plaćama”, kazao je.

Makroekonomist MHS-a Matija Kroflin smatra da je četvrti krug porezne reforme najlošiji dosad jer, tvrdi, niti će potaknuti dodatni rast BDP-a niti povećati plaće šireg kruga građana, niti smanjiti cijene.

“Velika većina poreznih prihoda koji će se kroz ovu reformu izbiti iz državnog proračuna baca se uludo, gotovo tri milijarde kuna od ukupne procijenjene vrijednosti od 3,7 milijarde kuna odnosi se na smanjenje opće stope PDV-a s 25 na 24 posto i na smanjenje PDV-a za ugostiteljstvo”, kazao je Kroflin.

Dodao je kako će tih 3 milijarde kuna na kraju završiti u džepovima trgovaca i ugostitelja, bez smanjenja cijena.

Mjeru za mlade nazvao je nepromišljenom. “Porezne promjene ne nude odgovore na trendove iseljavanja niti rješavaju goruće hrvatske probleme, iz ovih mjera čak ne vidim ni nekakav politički racio, to čak nisu ni predizborne mjere”, ustvrdio je Kroflin.

Sindikati su pozvali Vladu da učini više na podizanju plaća u Hrvatskoj. Predložili su povećanje neoporezivog dijela dohotka s 3800 na 4370 kuna, koliko iznosi 60 posto medijan plaće, povećanje minimalne plaće na 4370 kuna bruto, te kod poreza na dohodak vraćanje međustope od 12 posto za plaće do 17500 kuna.

Od četvrtog kruga porezne reforme sindikalci su pozitivnim ocijenili uvođenje u neoporezive primitke troška prehrane i troška plaćanja vrtića za djecu radnika, kao i troškovi dodatnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja.

 

IZVOR

No Comments

23.7.2019. – Sindikati od novog ministra rada i mirovinskog sustava – ne očekuju ništa

„Ništa, doslovno, ništa“ i „Ništa, apsolutno ništa“, gotovo su identične rečenice koje su nam izgovorili Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) i Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) na upit što očekuju od Josipa Aladrovića, koji je predložen za novog ministra rada i mirovinskog sustava.

Imali su ga prilike upoznati jer je vodio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, ali ne vjeruju da će u zadnjoj godini mandata išta poduzimati u resoru rada i mirovinskog sustava.

„Ne bira se ministra po tome što je pristojan, miran“, veli Sever, ističući kako kod nas ministri tek kada stupe na dužnost stječu znanja i kompetencije o resoru u koji su došli.

„To ministarstvo treba voditi osoba koja ima autoritet i snagu i može ‘privesti’ i druge ministre ako to traže poslodavci i sindikati. Nije to uspijevalo Marku Paviću, a neće ni njemu“, veli Sever podsjećajući kako su se na Gospodarsko-socijalnom vijeću (GSV) umjesto ministra pojavljivali njihovi suradnici. Na to Novosel dodaje kako predloženi novi ministar ne poznaje sustav u koji ulazi, sustav u kojem i te kako ima posla. Odabir novog kandidata na resor rada Novosel komentira i riječima: „Nije šija, nego vrat“

„Da je predsjedniku Vlade bilo u interesu da se socijalni dijalog nastavi, onda bi se posavjetovao sa socijalnim partnerima“, veli Novosel, ocjenjujući da odabir Aladrovića ukazuje da se želi uz što manje štete premostiti vrijeme do kraja mandata.

Povratak u GSV?

Sam Aladrović danas jenajavioobnovu socijalnog dijaloga i unutar GSV-a. No, sindikati možda dijalog kroz GSV ne obnove. Barem tako poručuje Novosel koji nam je izrazio bojazan da sindikalnog povratka u GSV neće biti.

S druge strane, Sever podsjeća da su sindikati govorili da neće sudjelovati u radu GSV-a dok je Marko Pavić ministar. Kako on više nije ministar, uvjet za povratak u GSV je ostvaren, ali o tome sindikalna strana treba još razgovarati.

Što će sindikati raditi ovisit će o sudbini preko 740 tisuća potpisa prikupljenih protiv mirovinske reforme. Očekuju da će referendum biti raspisan i prije predsjedničkih izbora, a bude li ih vlast „zavlačila“ pripremaju prosvjedne aktivnosti.

„Morat ćemo puno raditi na jesen, bude li opstrukcija naše referendumske inicijative“, poručuje Novosel. I on i Sever ponavljaju kako narod očekuje referendum, a ako referendumsko pitanje dođe do Ustavnog suda i „padne“, bit će jasno da je to „politička odluka“.

Pregovarati se trebalo prije skupljanja potpisa

„Kao što smo birali vrijeme za prikupljanje potpisa, tako ćemo birati vrijeme i za buduće akcije. Nemamo što pregovarati, ispali bismo prevaranti da to sada idemo raditi. O našim zahtjevima moglo se pregovarati prije prikupljanja potpisa“, navodi Sever, nadajući se da taština neće nadići političku mudrost i da će do referenduma doći.

„EU izbori su pokazali da nemaju podršku svih vojnika partije i iz toga bi trebalo nešto naučiti“, veli Sever, podsjećajući da su pred nama i predsjednički i parlamentarni izbori, ali i navodeći da će sindikati znati podgrijati nezadovoljstvo građana.

IZVOR

No Comments