Iako Opća deklaracija o ljudskim pravima (Ujedinjeni narodi 1948) ne spominje izravno pravo na zaštitu na radu. Ono se može iščitati iz odredbe članka 3. koji kaže kako svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost. Isto tako, članak 23. kaže kako svatko ima pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, pravedne i primjerene uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti.
Pravo na zaštitu na radu, odnosno sigurne i zdrave uvjete, određuje se u Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.) koji, priznajući da se, u skladu s Općom deklaracijom o ljudskim pravima, ideal slobodnih ljudskih bića, koja uživaju građansku i političku slobodu i koja su oslobođena od straha i nestašice, može postići samo ako su stvoreni uvjeti u kojima svatko može uživati svoja gospodarska, socijalna i kulturna prava, kao i svoja građanska i politička prava, priznaje svakome pravo uživati pravedne i povoljne uvjete kojima se posebice osiguravaju, između ostalog, sigurni i zdravi radni uvjeti.
Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (Ujedinjeni narodi, 1979.) posebno naglašava pravo žena, na osnovi jednakosti muškaraca i žena, na zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, uključujući i očuvanje reproduktivnih funkcija.
Provođenje zaštite na radu znači očuvanje prava na život. Svakome je zajamčeno pravo na život. Proglašavanjem zaštite na radu ljudskim pravom povlači obveze i odgovornosti država, poslodavaca i svakog pojedinca u očuvanju toga prava.
Danas je važno podsjetiti kako je zaštita na radu ljudsko pravo.
Danas, kad se mjere zaštite na radu gledaju kroz prizmu troška za poslodavce.
Kada se zaštita na radu smatra opterećenjem i nepotrebnim kompliciranjem.
Kada s novinskih naslovnica još vrište naslovi o poginulim radnicima.
Iz medijskih članaka, saznajemo kako je inspekcijskim nadzorima u 2018. godini utvrđeno 1775 osoba stradalih na prostorima i u prostorijama poslodavca od kojih je za 44 osobe utvrđena smrt, u 2019. godini stradale su 982 osobe od kojih je za 53 osobe utvrđena smrt, dok je lani (2020.) od 801 stradale osobe utvrđena smrt za njih 72.[1]
Zabrinjavajuća je situacija u djelatnosti graditeljstva općenito, a posebno nakon potresa u Gradu Zagrebu, Zagrebačkoj županiji i Krapinsko – zagorskoj županiji. Naime, odmah nakon potresa, u gradu Zagrebu dogodile su se dvije nesreće koje su rezultirale smrću radnika zbog pada s visine, također se ista situacija dogodila i u prosincu 2020. godine. Svatko tko je prošao ulicama Grada Zagreba za vrijeme obavljanja sanacija oštećenja od potresa, mogao je svjedočiti radu radnika na visini, bez ikakve zaštite, odnosno nemaru poslodavaca u zaštiti života radnika.
Prema podatcima Državnog inspektorata od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. godine, u djelatnosti građevinarstva u navedene tri županije, obavljeno je ukupno 607 inspekcijskih nadzora. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja doneseno je 818 rješenja kojima je poslodavcima zabranjeno korištenje sredstava rada, zabranjeno izvođenje opasnih postupaka, odnosno naređeno udaljavanje radnika s poslova za koje ne ispunjavaju propisane uvjete. Ukupno je izrečeno 29 novčanih kazni, od toga 27 na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije, na mjestu izvršenja u ukupnom iznosu 245.200,00 kn, od čega je naplaćeno 185.700,00 kn, dvije novčane kazne u Krapinsko- zagorskoj županiji u iznosu 13.800,00 kn. Prekršajni nalozi su izdani poslodavcima i odgovornim osobama na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije, za 11 prekršaja u ukupnom iznosu 211.900,00 kn. Isto tako, zbog osnovane sumnje u počinjenja kaznenog djela, na području grada Zagreba i Zagrebačke županije, nadležnom državnom odvjetništvu podneseno je 8 kaznenih prijava protiv 12 osoba (kaznena djela protiv opće sigurnosti iz glave XXI. Kaznenog zakona).
Ljudski život je neprocjenjiv i on mora biti zaštićen u svakoj situaciji pa tako i na radnom mjestu gdje god ono bilo. Izrečene kazne ne mogu vratiti izgubljene živote.
