5.08.2018. – NHS: Ovakva porezna reforma neće poticati mlade da ostanu


  • Print
  • PDF
  • Email
  • Facebook
  • Twitter
  • LinkedIn
  • Google Plus
  • Pinterest
  • Add to favorites
  • Delicious
  • Reddit
  • RSS

Nakon što je Vlada jučer predstavila mjere iz porezne reforme, reagirali su i Nezavisni hrvatski sindikati čije priopćenje prenosimo u cijelosti.

Koliko god smatrali dobrim da je Vlada Republike Hrvatske u ovom trenutku odustala od smanjenja opće stope PDV-a za 1 postotni bod i umjesto toga smanjila za 12 postotnih bodova PDV na osnovne prehrambene artikle – svježe meso, voće, povrće i ribu (koja na žalost nije toliko čest prehrambeni artikl u hrvatskim kućanstvima) te pelene, toliko smatramo lošim ove najavljene promjene u sustavu poreza na dohodak i ukidanje doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu.

Kod smanjenja PDV-a želimo vjerovati da će trgovci biti dovoljno razumni i mudri da to smanjenje pretoče u smanjenje krajnjih cijena, jer će građani sasvim sigurno za kupovinu birati one koji to i naprave.

No, kod poreza na dohodak i doprinosa druga je priča. Najavu proširenja prvog poreznog razreda Vlada RH je obrazložila: „Kako bi značajnije rasle plaće kvalificiranom kadru poput liječnika, IT stručnjaka i farmaceuta te na taj način spriječio odljev visokokvalificiranog kadra iz zemlje, predlaže se povećati iznos porezne osnovice za primjenu porezne stope od 24%.“

Međutim, najveći dio liječnika, farmaceuta, IT stručnjaka i visokokvalificiranog kadra uopće ne prima plaće na čijim bi se neto iznosima mogao vidjeti neki pomak. Primijetili smo da se u dijelu javnosti provlači informacija kako se granica za ulaz u drugi porezni razred pomiče sa dosadašnje bruto plaće od 17.500,00 kn na 30.000,00 kn. Tako se tu doista i prepoznao dio ljudi iz spomenute ciljane skupine. No, to nije točno.

Naime, nije isto porezna osnovica od 17.500,00 kn i bruto plaća od 17.500,00 kn. Do sada je granica za prelazak u drugu poreznu stopu (od 36%) za samca, odnosno nekoga bez olakšica za uzdržavanoga člana, bila na bruto plaći od 26.625,00 kn, a sa prosječnim prirezom od 12%, njegova je neto plaća iznosila 16.596,00 kn, dok je, primjerice, za nekoga tko ima i olakšicu za jednog uzdržavanog člana ta granica bila na bruto plaći od 28.812,51 kn, odnosno njegova je neto plaća, uz prosječan prirez od 12%, iznosila 18.346,00 kn.

Iz priloženoga je jasno kome će se povećati plaće zbog „proširenja“ prvog poreznog razreda. Onima sa visokim plaćama – predsjednicima i članovima uprava, visokopozicioniranim menadžerima i tek ponekom liječniku i IT stručnjaku. A ovima zadnjima povećanje plaće od par stotina kuna zasigurno neće biti motivacija za ostanak u Hrvatskoj, ako im netko u inozemstvu istovremeno nudi daleko, daleko veće iznose, sigurnost i mogućnost napredovanja u karijeri. Oni pak prvi, ovisno o visini plaće, „omastit će brk“ i sa više od 1.000,00 kn.

Kad je riječ o ukidanju doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu te od tako „ušteđena“ 2,2% doprinosa na bruto II. plaći, prebacivanje 1,5 postotnog boda na povećanje doprinosa za zdravstveno osiguranje uz istovremeno prebacivanje troška koji se podmirivao iz doprinosa za zaštitu zdravlja na radu na trošak zdravstvenog osiguranja, na jednoj će strani ipak biti neki dodatni prihod na razini „uvijek gladnog“ sustava zdravstvene zaštite. No ipak smeta da je ovoj vladi zaštita na radu sve više „nepotreban trošak“. Znamo da su se i najveće uštede u vladinom planiranom rezanju administrativnog opterećenja gospodarstva radile upravo na zaštiti na radu, a sada je „odrezala“ još i doprinos za zaštitu zdravlja na radu.

Kad je riječ o ukidanju obećanog osiguranja u slučaju nezaposlenosti, kažu iz vlade da će ta sredstva namicati iz EU fondova (ali očito i iz državnog proračuna).

Poslodavcima će na drugoj strani, ostaviti 0,7% na bruto II. plaći, što ovi mogu i ne moraju prebaciti u povećanje bruto I. plaće. Iskustvo nam govori kako se pri tome ponašaju poslodavci, a ako se poneki ipak ta sredstva odluči prebaciti u plaću svojih radnika, to će onog radnika sa minimalnom plaćom „usrećiti“ za 16,53 kn, a onoga sa prosječnom za tridesetak kuna, dok bi nekom sa neto plaćom od 15.000,00 kn to moglo povećati plaću za pedesetak kuna.

Uz to, pitanje je je li Vlada RH pri ovom rasterećenju poslodavaca, vezanom uz ukidanje spomenuta dva doprinosa, vodila računa o čl. 71. st. 2. Konvencije MOR-a br. 102 o najnižim standardima socijalne sigurnosti, a koji upućuje da pri plaćanju socijalnih doprinosa radnikov udio ne bi smio biti veći od polovice ukupnih sredstava namijenjenih zaštiti radnika i njegove obitelji.

Uz sve to još i prigovor da predstavnici sindikata ni u izradu ovih izmjena u poreznom sustavu nisu bili uključeni, javna rasprava ide usred same špice korištenja godišnjih odmora, a uz to Vlada je na svojoj jučerašnjoj sjednici usvojila i Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2019. – 2021. godine koje su napravljene kao da su ove promjene u sustavu poreza i doprinosa već usvojene. Iz toga je jasno kako je cijela javna rasprava ovdje tek kulisa demokracije. Kad su se vladajući složili unutar sebe, mi ostali smo tek statisti.

Iz svega navedenoga vidljivo je kako ovo nisu mjere koje će mlade (visoko ili manje visoko obrazovane) odvratiti od iseljavanja niti su bilo kakva financijska pomoć većini građana, upravo onih kojima je ta pomoć najpotrebnija.

Nešto se tu moglo napraviti da se išlo sa povećanjem osobnog odbitka, na primjerice 5.000,00 kn. Ali jedino je pravo rješenje značajno povećanje bruto plaća, uključujući i minimalnu te zapošljavanje u sigurnim oblicima rada (ugovori o radu na neodređeno vrijeme).

 

IZVOR

Comments are closed.