27.04.2018. – Dan zaštite na radu – 2018.


  • Print
  • PDF
  • Email
  • Facebook
  • Twitter
  • LinkedIn
  • Google Plus
  • Pinterest
  • Add to favorites
  • Delicious
  • Reddit
  • RSS

Od 2003. godine Međunarodna organizacija rada obilježava Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu s naglaskom na prevenciju bolesti i ozljeda na radu, a sindikalni pokret od 1996. godine 28. travnja obilježava komemoracijom za sve žrtve profesionalnih bolesti i ozljeda na radu, s jasnom porukom: sjećamo se mrtvih, borimo se za žive.

U Republici Hrvatskoj je 2007. godine Hrvatski sabor donio odluku o proglašenju 28. travnja Nacionalnim danom zaštite na radu. Tako je i u Zakonu o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14 i 154/14) u članku 9. određeno kako se nacionalni dan zaštite na radu obilježava u Republici Hrvatskoj na Svjetski dan zaštite na radu.

Ove godine i međunarodne i europske sindikalne organizacije obilježavaju Dan zaštite na radu na način da ukazuju na važnost sindikalnog djelovanja u stvaranju i održavanju zdravog i sigurnog radnog mjesta.

U priopćenju Međunarodne konfederacije sindikata navodi se kako diljem svijeta loši uvjeti rada ubijaju jednog radnika svakih 11 sekundi. Iako se sve ove smrti mogu izbjeći, broj smrtnih slučajeva se povećava, upozorava Sharan Burrow, glavna tajnica Međunarodne konfederacije sindikata te naglašava kako iz toga razloga sindikati organiziraju stimulirajuću kampanju za sigurnost, pravdu i odgovornost.

Svaka smrt vezana uz rad može se izbjeći. Imamo znanja. Imamo tehnologiju, možemo živjeti mjesecima u praznini svemira.

Ali na Zemlji, broj radnika koje je ubio njihov posao raste. Ne zbog nedostatka znanja. Zbog nedostatka volje.

Kompanije se ocjenjuju prema njihovim godišnjim poslovanjima, ne prema evidenciji nesreća. Korporativni menadžeri su bogato nagrađeni za ukidanje radnih mjesta, outsourcing i profit. U najmanju ruku potrebna je velika nesreća kako bi zdravlje i sigurnost radnika bile tema upravnih odbora.

Ta nezainteresiranost ili oholost dođe na naplatu. Prema procjenama Međunarodne organizacije rada, objavljenim u rujnu 2017. godine, smrtne ozljede ili bolesti u vezi s radom su se povećale na 2.78 milijuna godišnje. Većina tih smrti, 2.4 milijuna su rezultat bolesti u vezi s radom, ne nesreća.

To je zaustavljiva epidemija koja broji jednu smrt vezanu uz rad svakih 11 sekundi, svaki dan, neprekidno.

Međunarodna organizacija rada procjenjuje troškove ovog gubitka na 3.94% globalnog BDP godišnje ili 2.99 milijardi američkih dolara.

Kako ne bi bilo zabune, ovi podatci su podcijenjeni. Ne povezuju se uvjeti rada s bolestima te za cijele kategorije uvjeta rada nitko ne broji koliko smrtnih slučajeva uzrokuju, kao npr. srčani udari koji se većinom smatraju prirodnom smrću, ne povezujući ih s previše rada kao i obolijevanje od raznih oblika raka. Isto tako, povećao se i broj samoubojstava povezan s očajem radnika koji uzrokuju promjene u načinu rada (nesigurnost rada i preveliko opterećenje radom).

Isto tako, u priopćenju se upozorava kako na vraćanje već iskorijenjenih bolesti, kao što je plućna bolest Crna pluća, tako i na pojavu novih rizika, kao što su novi materijali (nanomaterijali), novi načini rada povezani uz gig ekonomiju, eksplozija povremenog rada. Seksualno uznemiravanje i zlostavljanje su svakodnevna činjenica u radnom životu mnogih žena, koje su preobične da bi zainteresirale medije ili uplašene za ostanak u svijetu rada da bi zatražile pomoć. Ovakav način nasilja na radnom mjestu pokazuje koliko je jasna i bitna uloga sindikata u osiguravanju radnih mjesta sigurnim mjestima.

Zbog svega navedenoga sindikati su odabrali temu za obilježavanje 28. travnja „Sindikalno organizirana radna mjesta su sigurnija radna mjesta“ kao i zbog činjenice kako je teza dokazana u raznim istraživanjima i u praksi.

Međunarodna konfederacija sindikata zbog toga osnažuje globalnu kampanju o zaštiti na radu, posvećujući se radu na globalnoj zabrani azbesta te obnovi kampanje bez raka povezanih s poslom. Isto tako, visoko na listi prioriteta su i bolesti koje su uzrokovane očajem radnika, uključujući i samoubojstva i mentalne bolesti.

Također, sindikati zaštitu na radu žele vidjeti među temeljnim načelima i pravima na radu Međunarodne organizacije rada, uz postojeće temeljne standarde o prisilnom radu, dječjem radu, diskriminaciji te slobodi na udruživanje i kolektivno pregovaranje.

Isto tako, Europska konfederacija sindikata (ETUC) ukazuje da je najbolji način osiguravanja zdravog radnog mjesta svih radnika osnivanje radničkog odbora za zaštitu na radu uz potporu potpuno educiranog te posvećenog povjerenika radnika za zaštitu na radu, imenovanog od strane sindikata. Potreba za više povjerenika radnika za zaštitu na radu opravdava se činjenicom kako u EU više od 3,700 radnika umire u nesrećama svake godine te je više od 200.000 smrti posljedica bolesti vezanih uz rad.

Povjerenici radnika za zaštitu na radu imenovani od strane sindikata jedini poznaju stvarnost radnog mjesta i uistinu znaju što se događa na dnevnoj razini te su sposobni identificirati rizik prije rukovoditelja. Povjerenici radnika za zaštitu na radu također služe i kao kanal za radnike da se čuje njihov glas.

ETUC zaključuje kako povjerenici radnika za zaštitu na radu imenovani od strane sindikata radno mjesto stvarno čine sigurnijim te pozivaju EU na poboljšanje prava koja povjerenici radnika za zaštitu na radu imaju kao i na obnovu obveze za njihovo osnaživanje kako bi odlučno djelovali na svim radnim mjestima.

U tom svjetlu Nezavisni hrvatski sindikati prisjećaju se 2014. godine, kada su donošenjem novog Zakona o zaštiti na radu sindikati ostali bez mogućnosti imenovanja povjerenika radnika za zaštitu na radu bez nekakvog suvislog opravdanja. Isto tako i danas, u jeku izmjena Zakona o zaštiti na radu i to kako bi poslodavci uštedjeli milijune kuna koje sada izdvajaju za zaštitu na radu, nadležno ministarstvo ostaje gluho i slijepo na zahtjeve sindikata. Navedeno dovoljno govori o odnosu države prema sindikatima i njihovom shvaćanju uloge povjerenika radnika za zaštitu na radu. O shvaćanju važnosti prevencije i unaprjeđivanja zaštite na radu dovoljno govori i činjenica smanjivanja zakonskog broja sastanaka odbora za zaštitu na radu.

Da se ulaže i mali dio onoga što je predviđeno da će se uštedjeti Akcijskim planom za administrativno rasterećenje gospodarstva, u 2017. godini možda ne bi poginula 22 radnika te možda ne bi bilo 1.699 osoba teško ozlijeđenih na radu.[1]

Isto tako, možda ne bi bilo prijavljenih 18.036 ozljeda na radu te 206 profesionalnih bolesti u 2017. godini, što je u odnosu na 2015. više za 1.808 ozljeda i 67 slučajeva profesionalnih bolesti.[2]

O odnosu države prema zaštiti na radu dovoljno govori i činjenica kako 4 godine nakon stupanja Zakona o zaštiti na radu na snagu, još uvijek nisu donijeti svi potrebni provedbeni propisi. Isto tako, Vlada RH nije donijela niti Nacionalni program zaštite na radu, iako je na to obvezna sukladno zahtjevima Europske unije, kao i Konvencije br. 155 Međunarodne organizacije rada o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu i o radnom okruženju.

Ne zaboravimo, Opća deklaracija o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda govori kako svatko ima pravo na rad, slobodni izbor zaposlenja, pravedne i primjerene uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti.

Filadelfijska deklaracija (o cilju i svrsi Međunarodne organizacije rada) kaže kako sva ljudska bića, bez obzira na rasu, vjeru ili spol, imaju pravo tražiti kako materijalno blagostanje tako i duhovni razvoj u uvjetima mira i dostojanstva, ekonomske sigurnosti i jednake dostupnosti.

Povelja Europske unije o temeljnim pravima govori kako svaki radnik ima pravo na radne uvjete kojima se čuvaju njegovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo.

Europska socijalna povelja u svom članku 3. govori o pravu na sigurnost i zaštitu zdravlja na radu (članak koji Republika Hrvatska nažalost nije ratificirala).

Ustav Republike Hrvatske govori kako se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Ne zaboravimo, pravo na zdrav i siguran rad osnovno je ljudsko pravo.

Ne zaboravimo, pravo na život i zdravlje osnovna su ljudska prava koja ne prestaju važiti na ulazu na radna mjesta.

Sjećajmo se mrtvih. Borimo se za žive.

IZVOR

Comments are closed.