02.01.2016. – Jesmo za dijalog, ali i za socijalnu državu


RIJEČ SINDIKATA: KREŠIMIR SEVER O MANDATARU

(GLAS SLAVONIJE) U jeku svih obrata i preokreta vezano uz pokušaj formiranja saborske većine, odjednom se pojavljuje gospodin Orešković kao kandidat za mandatara.

Kako komentirate takav izbor, menadžera koji će sastavljati buduću vladu?

– Gospodin Orešković je osoba sa zavidnim gospodarskim iskustvom, pripadnik iseljene Hrvatske. To što je pripadnik iseljene Hrvatske svakako može hrvatskim iseljenicima biti dobra poruka domovinske Hrvatske kako se s hrvatskim građanima u inozemstvu ne računa samo kad su nekomu na izborima potrebni njihovi glasovi, već da pripadnik te iste iseljene Hrvatske može biti i na jednoj od najodgovornijih pozicija u Hrvatskoj, da može biti čak i predsjednik vlade.

To se može iščitati na način kako hrvatski građani u inozemstvu nisu samo dio glasačkog stroja, oni kod kojih se za razne namjene prikupljaju novčana sredstva za Hrvatsku ili oni s kojima se računa da će biti ozbiljni ulagači i pokretači poslova u Hrvatskoj.

Postavlja se i pitanje legitimiteta gospodina Oreškovića…?

– Ne znam je li se u razlozima za davanje povjerenja za mandatara nove vlade RH i s time kalkuliralo ili nije, ali i takva se poruka iz toga može prepoznati. Neki, pak, otvaraju pitanje legitimiteta gospodina Oreškovića za tu funkciju jer nije prošao prethodni izborni postupak na izborima za Hrvatski sabor, nego je, kao osoba izvan kruga izabranih zastupnika, predložen od skupine koja je taj postupak prošla i koja je predsjednici Republike dokazala da ima većinu potpisa izabranih zastupnika potrebnih za formiranje vlasti. No, kako nigdje nije propisano da to nije nemoguće, jasno je kako gospodin Orešković ima posredan legitimitet kroz većinu izabranih zastupnika u Hrvatski sabor, koji su mu dali svoje povjerenje. Ne može biti zastupnik u Hrvatskome saboru, ali može biti predsjednik vlade ili neki od ministara. Spočitava mu se kako nema političkog iskustva i ne poznaje dovoljno Hrvatske prilike, kako je Plivu vodio u dobrom vremenu jer je već prije njegova dolaska ranija uprava restrukturirala Plivu i pripremila je za novi uzletni ciklus. Što se tiče političkog iskustva i neke legitimnosti koja bi mu proizlazila iz izbornog postupka za Hrvatski sabor, to se može pogledati i s druge strane. Naime, mandatari ranijih vlada taj su legitimitet imali, bili su članovi političkih stranaka, a Hrvatska je pod njihovim mandatima tonula sve dublje. Tako da pripadnost nekoj stranci i prolazak kroz izborni postupak sami po sebi nisu dovoljno jamstvo za uspješnost takvih mandatara i njihovih vlada. Političke su stranke u Hrvatskoj još uvijek u nekoj vrsti razvojnog ciklusa i sazrijevanja kao i formiranja njihovih jasnih i prepoznatljivih odrednica, jer kako inače protumačiti da nerijetko djeluju suprotno onome na što bi upućivao njihov naziv?

Jasno je kako se ni ovaj mandatar nije pojavio sam od sebe, već su ga predložile dvije strane koje imaju izborni legitimitet. Od tuda je jasno kako će on, bez obzira na slobodu djelovanja, provoditi takve politike kakve će biti u skladu s onim što su dogovorile ili će dogovoriti one strane koje su ga predložile, koje su mu dale svoje povjerenje. Tako, osim gospodina Oreškovića tu je i odgovornost gospode Karamarka i Petrova. Oni su možda ključna adresa na koju se treba obraćati. Gospodin Orešković u svojem će djelovanju imati toliko slobode koliko mu je daju za djelovanje unutar dogovorenih i zacrtanih političkih okvira.

Može li mandatar, a izvjesno je i budući premijer, djelovati neovisno i samostalo?

Od njega velika očekivanja i nadanja ima široki krug poduzetnika i dobar dio ekonomskih analitičara. Većina njih od gospodina Oreškovića očekuje reforme, i to kroz bolne rezove. Kako je gospodin Orešković, bez obzira na to tko mu je dao povjerenje i predložio ga za mandatara, predstavnik kapitala, od tuda i sindikalni oprez, temeljen na navici ponašanja velikog dijela poslodavaca, kako bi u tim reformama radnici, građani mogli izvući “deblji kraj batine”.

Naime, većina dosadašnjih reformi ili je provedena, ili zamišljena tako da u konačnici uvijek od njih radnike, građane, bole leđa. Od tuda oprez kako bi se to i ovaj put moglo dogoditi, pogotovo jer bi gospodinu Oreškoviću, upravo na tragu toga što nije stranačka osoba, političke elite koje su mu povjerile mjesto mandatara, mogle ciljano osloboditi prostor kroz njegovu slobodu djelovanja za neke bolne reforme, koje bi njima kao strankama ili pojedincima, kad bi ih provodili kao izvršenje njihovog programa, mogle štetiti ugledu i političkom bonitetu.

Novi je mandatar već najavio start s provedbom nekih reformi. Ima li tu razloga za strah, hoćete li podržati promjene…?

– Spominju se reforme zdravstva, javnog sektora, regionalnoga ustroja, radnoga vremena i, šire, sustava rada, sustava poreza i doprinosa, prodaja državnih tvrtki… Sindikati su svjesni kako su neke reforme nužne, no naš je stav da se one ne smiju provoditi na način bolnih rezova, nakon kojih će jedan uski krug građana živjeti bolje, brojke će biti uzlazne, a većini će građana biti lošije. Jer brojke ne smiju biti važnije od ljudi. Reforme koje se provode moraju biti takve da služe za boljitak svih, a ne samo nekih građana. Podsjećamo kako je Republika Hrvatska po svojem ustavnom opredjeljenju socijalna država i kako reforme mogu biti jedino takve da očuvaju i ojačaju socijalnu državu, a ne da je rastaču zbog dobrobiti pojedinaca. Sindikati očekuju i traže ponovno aktiviranje uvažavajućeg i ravnopravnog socijalnog dijaloga predstavnika vlasti sa socijalnim partnerima, a što je minula vlast svojim postupcima više nego ozbiljno narušila.

Kako sindikati izražavaju svoj oprez zbog ranijih iskustava te očekuju i traže uključenost i pravovremeni socijalni dijalog te reforme koje neće rastakati već ionako podosta načetu socijalnu državu, njih se zbog toga u javnosti već označava nazadnjacima, kočničarima nužnih reformi i onima koji su smetnja bilo kakvim promjenama nabolje u Hrvatskoj. Kao da sindikati zastupaju interese nekih drugih, a ne radnika u Hrvatskoj i njihovih obitelji. Želimo vjerovati kako će očekivane promjene u ovoj zemlji biti po mjeri naroda, građana, a ne imućnih pojedinaca i dijela političkih elita. Takve smo promjene sigurno spremni podržati, pod uvjetom da se dogovaraju sa socijalnim partnerima i za njih smo se spremni boriti.

Izvor: http://www.nhs.hr/novosti/jesmo_za_dijalog_ali_i_za_socijalnu_drzavu_28426/

Comments are closed.