02.10.2013. – U povodu Dana Hrvatskih željeznica 5. listopada


  • Print
  • PDF
  • Email
  • Facebook
  • Twitter
  • LinkedIn
  • Google Plus
  • Pinterest
  • Add to favorites
  • Delicious
  • Reddit
  • RSS

Na našim stranicama dajemo naš osvrt, a u povodu 5. listopada Dana Hrvatskih željeznica o situaciji u sustavu koji je nekada činio jedinstvenu cjelinu, a danas je sastavljen od tri poduzeća i ovisnih društava, od kojih je za jedno poduzeće otvoren proces promjene vlasničke strukture.

U zadnje vrijeme svjedoci smo sve učestalijih medijskih prikazivanja „dobrih rezultata“ provođenog procesa restrukturiranja željezničkog sustava.

Taj proces otpočeo je i provodi se uglavnom bez socijalnog dijaloga sa socijalnim partnerima.

U ozdravljenju i restrukturiranju poduzeća sve je očiglednija razlika između forme i sadržaja ovog procesa.

Proces se u mnogo puta do sada svodio samo na pokušaj rješavanja prošlih dugova, smanjenje troškova, ali samo smanjenjem broja zaposlenika u svrhu poboljšanja poslovnih rezultata.

Restrukturiranje nema za cilj samo otpuštanje radnika ili smanjenje broja radnika nego ima za cilj cjelovito preoblikovanje poduzeća na temelju osmišljenih i definiranih procesa.

Svođenje organizacijske terapije samo na otpuštanje ili smanjenje zaposlenika, predstavlja potpuni promašaj.

Treba znati, da čovjek nije troškovni činitelj, jer je čovjek sa svojim sposobnostima činitelj razvoja.

Odgovorno upravljanje okrenuto budućnosti treba uzeti u obzir da samo smanjenje troškova ne osigurava budućnost, ne stvara inovacije za buduća tržišta, ne potiče kreativnost i ne jamči osposobljenost za buduće zadaće.

Mislimo da se konačno mora shvatiti da su zaposlenici najvredniji kapital, i oni ako su motivirani i angažirani daleko ostvaruju veću učinkovitost i spremnost na učinak u velikoj mjeri.

Za uspješno ozdravljenje poduzeća važni su kvalitetni ljudi i kvalitetni programi, to treba imati prednost u odnosu na novac.

Mjere moraju biti jasne,točno se moraju definirati odgovorne osobe i rokovi izvršenja sa jasnim praćenjem izvršenja provedenoga i pravovremenim otklanjanjem onoga što nije dobro učinjeno. One trebaju biti utvrđene kratkoročno i srednjoročno.

Upravljanje i gospodarenje željezničkom infrastrukturom temelji se prvenstveno na principima i kriterijima koji proizlaze iz njezine osnovne funkcije, tj. sigurnog, urednog i nesmetanog odvijanja željezničkog prometa te njezinoga održavanja, tehnološkoga unapređenja i razvoja.

Zakon o željeznici i Pravilnik o željezničkoj infrastrukturi, jasno su definirali što je željeznička infrastruktura, da istu čine,donji i gornji ustroj željezničkih pruga, objekti na pruzi, sigurnosno signalna telekomunikacija, elektrovučna, elektroenergetska i druga postrojenja i uređaji na pruzi, željezničko cestovni prijelazi, oprema pruge, zgrade u funkciji regulacije i organiziranja željezničkog prometa, te održavanje željezničke infrastrukture.

Izdvajanjem organizacijskog dijela Poslovnog centra održavanja i građenja infrastrukture, u kojem se između ostalog obavljaju poslovi temeljnog održavanja i kapitalnih remonata, gradnje pruga i namjera da se isti ubrzano privatiziraju, po nama je samo ponavljanje već poznate ispričane loše priče, a iskustvo nam je pokazalo da je to u konačnici bilo daleko skuplje za državu što može dovesti do bespovratnog gubitka radnih mjesta.

Na kraju mi svrhu restrukturiranja vidimo u tržišno orijentiranom planiranju, otvaranju novih tržišta, multipliciranju znanja i izobrazbi osoblja što će osigurati i sigurnost radnih mjesta.

Kako nam se sve više čini, naša vizija i vizija onih koji upravljaju sustavom definitivno nisu na istom kolosijeku.

Predsjednik SIHŽ-a
Slavko Proleta

Comments are closed.