Arhiva za kategoriju Obavijesti

29.6.2020. – Radnik ne može odgovarati za eventualni manjak radnih sati i poslodavac ne može tražiti da smanjenu satnicu odradi

  • Print
  • PDF
  • Email
  • Facebook
  • Twitter
  • LinkedIn
  • Google Plus
  • Pinterest
  • Add to favorites
  • Delicious
  • Reddit
  • RSS

Bez obzira na razloge zbog kojih je poslodavac skratio radno vrijeme, radnik ne može odgovarati za eventualni manjak sati i nije ih dužan naknadno odrađivati, vrlo jasno poručuju iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava.


Naime, našeg čitatelja je zanimalo može li mu poslodavac koji je primio potporu države od četiri tisuće kuna za subvenciju plaće, skratiti radno vrijeme i od njega tražiti da naknadno te sate odradi.

Takvo ponašanje poslodavca, evidentno je i iz odgovora resornog ministarstva rada, nije zakonito. U slučaju našeg čitatelja, naime, poslodavac je tijekom radnog mjeseca odlučio radni tjedan skratiti za jedan dan, a te neodrađene sate radnicima pisati „kao minus“ koji će naknadno odraditi.

Radnicima skratio radni tjedan, pa traži da “minus” naknadno odrade

Pritom je riječ o poslodavcu koji je potporu koristio i u travnju u kojem poduzeće uopće nije radilo. Radnicima je, uz korištenje državne potpore, travanjska plaća isplaćena za puno radno vrijeme.

Poslodavac je u svibnju pokrenuo proizvodnju, zatražio potporu za isplatu plaća, ali je i radnicima odlučio skratiti radno vrijeme tražeći od njih da ga naknadno odrade.

Točnije, radnici umjesto četiri, rade tri dana u tjednu. Poslodavcu bi, naknadno, trebali „vratiti“ 40 neodrađenih sati na razini cijelog svibnja.

„Ukoliko bi organizacijom radnog vremena radnik došao u situaciju da u jednom mjesecu odradi manje sati u odnosu na njegovo ugovoreno radno vrijeme, radnik radi toga ne bi mogao trpjeti štetne posljedice, odnosno poslodavac bi mu za taj mjesec morao isplatiti plaću kao redovan rad, odnosno njegovu ugovorenu plaću.Također, ukoliko radnik uopće nije radio zbog prekida rada za koji nije odgovoran, tada ima pravo na naknadu plaće“, ističu u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava.

Pritom, vrlo jasno poručuju:

„Bez obzira na razloge, radnik ne može odgovarati za eventualni manjak sati pri organizaciji radnog vremena, odnosno nije u obvezi naknadno ‘odrađivati’ takve sate“.

Svaki rad preko ugovorene satnice je prekovremeni rad

Kada bi poslodavac u praksi radnicima doista i „zamrznuo“ 40 radnih sati u jednom mjesecu i od njih tražio da ih u narednom mjesecu odrade –što prema odgovoru resornog ministarstva nije zakonito – odnosno, ako bi broj radnih sati bio veći od ugovorenog radnog vremena, to bi se „smatralo prekovremenim radom“.

Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom koju je ostvario poslodavac u okviru mjera Vlade za očuvanje radnih mjesta, objašnjavaju u resornom ministarstvu, nema u radno-pravnom smislu utjecaja na vrstu, visinu i dospijeće njegovih obveza isplate plaće ili naknade plaće radnicima koji su po osnovi sklopljenog ugovora o radu zaposleni kod toga poslodavca.

Drugim riječima, „potpora se daje poslodavcima radi lakšeg podnošenja onih obveza koje oni imaju prema radnicima, neovisno o tome je li riječ o obvezi isplate plaće za obavljeni rad ili o obvezi isplate naknade plaće za razdoblje korištenja godišnjeg odmora ili za razdoblje za koje prema nekom posebnom propisu radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće“.

Kako objašnjavaju iz ministarstva rada, i u „novonastalim okolnostima epidemije Covid-19 te korištenja Vladinih potpora, za poslodavca i dalje postoji dužnost ispunjavanja obveza prema radnicima u skladu sa Zakonom o radu, odnosno dužnost primjene svih zakona i propisa kao i u redovitim uvjetima“.

To se, konkretno odnosi, i na obvezu obračuna i isplate naknade plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

Ministarstvo rada: Rizik prekida rada snosi poslodavac

„Za vrijeme prekida rada radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca ako zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno“, podsjećaju iz resornog ministarstva.

Imajući u vidu posebne okolnosti uzrokovane proglašenom epidemijom bolesti Covid-19 te obveze iz Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, napominju iz ministarstva rada, svaki je poslodavac u proteklom vremenu „bio dužan organizirati radno vrijeme vodeći računa o potrebi provedbe protuepidemijskih mjera kojima se štiti zdravlje građana“.

Neovisno o zakonskoj odredbi iz koje, ističu u resornom ministarstvu, „nesporno proizlazi da rizike prekida rada snosi poslodavac, činjenica organizacije rada, uvedena radi provođenja protuepidemijskih mjera, ne mijenja zakonsku obvezu poslodavca da radniku isplati naknadu plaće u propisanom iznosu“.

Pritom podsjećaju da se radni odnos zasniva ugovorom o radu i predstavlja ugovorni odnos dvije strane koji je rezultat „suglasnosti volja ugovornih strana (radnika i poslodavca) o bitnim sastojcima ugovora o radu“.

Sastavnice ugovora o radu su, među ostalim, podatak o osnovnoj plaći, dodaci na plaću, razdoblje isplate primanja na koja radnik ima pravo, „uz mogućnost da se umjesto navedenog podatka uputi na neki drugi izvor prava, odnosno na neki zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja“.

Državna subvencija i za godišnji odmor, ali ga zakonski treba najaviti

Jedno od pitanja koje čitatelji često ponavljaju je i organizacija godišnjih odmora u okolnostima epidemije koronavirusa i u slučajevima u kojima poslodavci primaju državnu potporu za očuvanje radnih mjesta. Ranije smo pisali o tome da poslodavac radnika kojeg je tijekom ožujka i travnja uputio na godišnji odmor ne može tražiti da dane godišnjeg naknadno odradi.

Među ostalim, postavlja pitanje može li poslodavac ako je dobio potporu države za subvenciju plaće, radnika uputiti na godišnji odmor, ali i može li to učiniti bez dogovora s radnikom.

Potpora za očuvanje radnih mjesta može se koristiti za isplatu svih obaveza poslodavca prema radniku, dakle i za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

Međutim, samo korištenje godišnjeg odmora poslodavac bi s radnikom trebao dogovoriti u skladu s odredbama Zakona o radu.

„U okviru Zakonom o radu propisanih prava na odmore, poslodavac može donijeti odnosno prilagoditi raspored korištenja godišnjih odmora radnika novonastaloj situaciji. Pri tome i nadalje postoji obveza primjene Zakona o radu u pogledu savjetovanja i obavješćivanja radnika o istom“, stoji u mišljenju koje je ministarstvo rada objavilo na mrežnim stranicama.

Prema odredbama Zakona o radu (ZOR), raspored godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ZOR-om najkasnije do 30.lipnja tekuće godine. Poslodavac „mora radnika najmanje 15 dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja“.

IZVOR

No Comments

28.5.2020. – Kolektivni pregovori u HŽ infrastrukturi d.o.o. – priopćenje reprezentativnih sindikata

  • Print
  • PDF
  • Email
  • Facebook
  • Twitter
  • LinkedIn
  • Google Plus
  • Pinterest
  • Add to favorites
  • Delicious
  • Reddit
  • RSS

Današnjim potpisivanjem kolektivnog ugovora Pravilnik o radu HŽ Infrastrukture d.o.o. objavljen u Službenom vjesniku broj 4\20 od 20. svibnja 2020. godine postaje bespredmetan i neće se primjenjivati.

Kolektivni ugovor sklopljen je do 28. veljače 2021. godine, a primjenjivat će se retroaktivno i to od 1. svibnja 2020. godine.

PRIOPĆENJE
KOLEKTIVNI UGOVOR
PRILOG 2 – CIJENE SATA RADA

Sindikat prometnika vlakova Hrvatske
Sindikata infrastrukture HŽ
Sindikat željezničara Hrvatske

No Comments

14.5.2020. – Ina i Adris režu primanja menadžera, poštanski sindikat prijeti tužbom zbog uskrsnice

  • Print
  • PDF
  • Email
  • Facebook
  • Twitter
  • LinkedIn
  • Google Plus
  • Pinterest
  • Add to favorites
  • Delicious
  • Reddit
  • RSS

Velike hrvatske kompanije, privatne ali državne, zbog poteškoća u poslovanju zbog pandemije koronavirusa i pada prihoda, krenule su s rezanjem troškova, a mnoge od njih pregovaraju sa sindikatima oko rezanja materijalnih prava.

Naša najveća naftna kompanija Ina, koja je zbog pandemije i zatvorenog gospodarstva zabilježila pad potražnje za gorivom od 50-ak posto, pogođena je i povijesno niskim cijenama nafte na svjetskom tržištu, pa su u prvom kvartalu ove godine zabilježili pad od gotovo 900 milijuna kuna s obzirom na isto razdoblje lani.

Uprava kompanije koja zapošljava oko 10.000 ljudi, kao i menadžment, koji broji 200 do 300 ljudi, srezala je svoje plaće za otprilike 25 posto na tri mjeseca, do daljnjeg nema isplate bonusa, a radnici su pristali na zamrzavanje nekih materijalnih prava do kraja godine.

– Dodatkom kolektivnog ugovora privremeno smo suspendirali neto isplatu regresa za godišnji, smanjili smo božićnice s 1500 na 1000 kuna, ne isplaćuje se ni naknada od 400 kuna mjesečno za topli obrok, a oni koji rade od doma nemaju ni pravo na naknadu prijevoza, dok oni koji dolaze povremeno na posao imaju umanjenu naknadu – kaže nam Jasna Pipunić, predsjednica Sindikata naftnog gospodarstva.

Radnicima i bonus

Stari kolektivni ugovor vratit će se 30 dana nakon prestanka mjera, a u studenom će pregovarati, jer potpisani dodatak vrijedi do kraja godine. Sindikati su se obratili i premijeru Andreju Plenkoviću od kojega traže da se i njima omogući prijava na potpore za očuvanje radnih mjesta jer je pad prihoda značajan i pitanje je kada će se cijena nafte stabilizirati. Traže i da se dividenda ne isplaćuje, nego da ostane u kompaniji.

Zaposlenicima koji rade na crpkama topli obrok je ostao, gotovo svi su dobili i 1000 kuna bonusa za ožujak jer su radili sve vrijeme, a svi radnici će imati pravo i na bonus iako neće ostvariti plan.

Cromaris

Uprava HŽ Infrastrukture je pak 5. svibnja poslala prijedlog sindikatima u kojem predlaže smanjenje zaštite od poslovno uvjetovanih otkaza, brisanje vremenske granice za uvođenje prekida rada kolodvora, smanjenje naknade za bolovanje na teret poslodavca na 70 posto, smanjenje broja dana godišnjeg odmora, naknadu plaće kad radnik ne radi (bez krivnje radnika) u visini 70 posto prosjeka u zadnja tri mjeseca, naknadu troškova za prijevoz tek u slučaju da je radnik radio najmanje 10 dana, te ukidanje regresa, božićnice, uskrsnice, jubilarne nagrade i dara za djecu.

Reprezentativnim sindikatima HŽ Infrastrukture prijedlog je, kažu, neprihvatljiv. Tijekom pregovora isticali su da radnicima od 2007. nije povećana plaća, ponudili su Upravi da se smanjenje plaća i materijalnih prava veže uz dogovor Vlade i državnih službenika i namještenika, zadržavanje postojećih prava, te da se prije bilo kakvih ušteda na plaćama radnika štedi na svim drugim stavkama.

Odricanje uprave

Uprava HŽ Infrastrukture nije nam mogla potvrditi ove informacije koje su sindikati dali jer su u tijeku pregovori, nisu mogli ni reći koliki im je pad prihoda jer su knjiženja za proteklo razdoblje još uvijek u tijeku, a buduće projekcije u izradi, a na naše pitanje o smanjenju plaća svoUpravi, odgovorili su da se Uprava odrekla u cijelosti svojih plaća za ožujak u korist akcija “Zajedno za Zagreb” i “Hrvatska protiv koronavirusa”.

Napominju kako bilježe pad prihoda zbog smanjenja određenih prihoda iz Državnog proračuna, zbog pada prihoda od zakupa i iznajmljivanja imovine, te smanjenje prihoda od prodaje zbog privremenog ukidanja putničkog željezničkog prometa.

Hrvatski sindikat pošte pak odbija svaku pomisao na umanjenje prava, pa tako najavljuju i tužbe zbog neisplaćene uskrsnice.

“Isplata prigodne nagrade propisana je važećim kolektivnim ugovorom, njena je isplata neizbježna i radnici Hrvatske pošte svoje će pravo ostvariti, svidjelo se to ‘visokoj politici’ ili ne. Istoj toj politici očito nije stalo do toga da će isplata ove prigodne nagrade, a po svemu sudeći i one koja treba biti isplaćena krajem ovog mjeseca, biti daleko skuplja kada se ostvare putem suda”, poručuju iz sindikata.

Napominju kako su uspjeli sačuvati i dodatak za prehranu, koji ubuduće neće biti dio plaće, nego će se privremeno posebno isplaćivati kao neoporeziva naknada za svibanj, lipanj i srpanj.

Hrvatska pošta

Iz Hrvatske pošte poručuju kako su u kontinuiranim razgovorima i pregovorima sa socijalnim partnerima, te da se menadžment na čelu s Upravom odrekao 30 posto plaće za travanj.

Iz Atlantic Grupe su poručili kako nisu smanjivali plaće zaposlenima.

“Vodimo se principom solidarnosti, a budući da imamo odličan rezultat u 2019. i prvom kvartalu ove godine koristimo rezerve sustava da zadržimo maksimum kompenzacijskih uvjeta zaposlenicima”, poručili su iz te kompanije, koja nije povukla nikakva sredstva pomoći od države u ovoj krizi.

Atlantic Grupa je u prvom tromjesečju 2020. ostvarila prihod od prodaje u iznosu od 1,28 milijardi kuna, što u odnosu na isto razdoblje prošle godine, izuzme li se utjecaj dezinvesticija, predstavlja rast od 12,2 posto. Istovremeno dobit iz poslovanja (EBIT) u ovom razdoblju iznosi 121,3 milijuna kuna i veća je za 15,4 posto, dok je neto dobit u odnosu na prvi kvartal lani narasla 10,6 posto na 89,3 milijuna kuna.

Bez otkaza

U Adris grupi su, nam, pak, rekli kako su njihovi menadžeri od 1. travnja smanjili svoje plaće za 30 posto (tri plus tri mjeseca), ali i da će se u Maistri hotelima, koji ukupno zapošljavaju oko tri tisuće ljudi, smanjiti plaće od 1. svibnja zaposlenicima na koje se odnosi kolektivni ugovor za 30 posto.

“Uz ostalo, i bez obzira na okolnosti u nas i svijetu, odnosno na težinu gospodarskih i socijalnih prilika, Uprava Adrisa odlučila je da neće biti otpuštanja zaposlenika. Realizirat će već ugovorene investicije i investicije koje su tijeku, a nastavit će i s pripremama na planiranim projektima”, poručili su iz Adrisa.

IZVOR

No Comments

6.5.2020. – Očitovanje na prijedlog kriznog KU Uprave HŽI od 5. svibnja 2020.

  • Print
  • PDF
  • Email
  • Facebook
  • Twitter
  • LinkedIn
  • Google Plus
  • Pinterest
  • Add to favorites
  • Delicious
  • Reddit
  • RSS

Poštovani Predsjedniče,

reprezentativni sindikati svo vrijeme kolektivnih pregovora, a i u ovo vrijeme krize izazvane epidemijom korona virusom, isticali su da radnici HŽI od 2007. nisu dobili nikakva povećanja plaće, da su se radnici HŽI kroz to vrijeme samo odricali iako to u RH nitko drugi nije činio.

Svjesni krize koja je izazvana korona virusom reprezentativni sindikati u HŽI 27. travnja 2020. ponudili su Upravi HŽI kolektivni ugovor u kojem su smanjenja plaće i materijalna prava radnika vezali za dogovor Vlade RH i državnih službenika i namještenika. Ponudili smo zadržavanje postojećih prava, uz uvođenje naknade za postignute rezultate rada od 416 kn/mjesečno i pravične naknade za troškove prijevoza koju smo tjekom kolektivnih pregovora istaknuli u obliku i na način kako je to regulirano za državne službenike i namještenike.

Reprezentativni sindikati zatražili su da prije bilo kakvih ušteda na plaćama radnika Uprava HŽI ponudi uštede na svim drugim stavkama.

5. svibnja 2020. primili smo prijedlog poslodavca. Njime Uprava HŽI bez ijednog argumenta predlaže u odnosu na važeće stanje:

  • smanjenje zaštite od poslovno uvjetovanih otkaza,
  • brisanje vremenske granice za uvođenje prekida rada kolodvora (službenog mjesta),
  • naknada za bolovanje na teret poslodavca smanjiti na 70%,
  • dodatno smanjenje broja dana GO za neka radna mjesta,
  • naknada plaće kad radnik ne radi (bez krivnje radnika) u visini 70% prosjeka u zadnja tri mjeseca,
  • naknada troškova za prijevoz tek u slučaju da je radnik radio najmanje 10 dana,
  • ukidanje regresa,
  • ukidanje božićnice,
  • ukidanje uskrsnice,
  • ukidanje jubilarne nagrade,
  • ukidanje dara za djecu.

Reprezentativnim sindikatima u HŽI prijedlog kolektivnog ugovora Uprave HŽI od 5. svibnja 2020. je neprihvatljiv. Temeljem dogovora na zadnjem sastanku pregovaračkih odbora tražimo da Pregovarački odbori poslodavca za kolektivne pregovore zakaže hitan nastavak kolektivnih pregovora kako bi čim prije sklopili kolektivni ugovor.

S poštovanjem.

Sindikat prometnika vlakova Hrvatske
Sindikata infrastrukture HŽ
Sindikat željezničara Hrvatske

OČITOVANJE (pdf)

   

No Comments

1.5.2020. – ‘Sad vidimo da sindikati doslovno život znače: bore se za radna mjesta, zahtijevaju zaštitnu opremu i osiguravaju testiranja radnika na prvim crtama’

  • Print
  • PDF
  • Email
  • Facebook
  • Twitter
  • LinkedIn
  • Google Plus
  • Pinterest
  • Add to favorites
  • Delicious
  • Reddit
  • RSS

Aktualna pandemija i njezine ekonomske posljedice još više pojačavaju stare probleme s ekonomijom i zaposlenosti, te su još jednom dokazale važnost sindikalne borbe za kolektivna prava radnika, smatraju hrvatske znanstvenice koje se bave pitanjima rada

U razgovoru za Hinu u povodu Međunarodnog praznika rada, profesorica komparativne politike na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Danijela Dolenec i docentica antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Tihana Rubić govore o poimanju rada u Hrvatskoj danas, o ekonomiji, zaposlenosti i nezaposlenosti, prekarnom radu, ostvarivanjima radničkih prava i sindikatima.

S obzirom da Međunarodni praznik rada obilježavamo u spomen navelike radničke prosvjede u Chicagu 1886, moram istaknuti da nas povijest uči kako bez sindikalnog udruživanja i borbe za kolektivna prava radnika nema boljih uvjeta rada, kaže politologinja Dolenec.

Antropologinja Rubić ističe da rad u Hrvatskoj kontinuirano ima visoko mjesto na normativnoj, narativnoj i simboličkoj razini, bez obzira na smjenu ekonomskih i političkih sustava. Međutim, kad o tome govorimo, važna je analiza konteksta, iskustva i prakse, kao i konkretnih socioekonomskih i političkih okvira, kaže ona i dodaje da su i u socijalizmu, tom “zlatnom dobu” radničkih prava i simbolički istaknute pozicije radništva,postojale neuralgične točke poput gastarbajtera, položaja žena na tržištu rada i sl.

Visoka nezaposlenost trajna pratilja

Nezaposlenost je trajna odrednica hrvatskog gospodarstva, osobito od osamostaljenja Hrvatske do danas, ističu one.

Razlog su znane dramatične ratne okolnosti, ali i ondašnje brze promjene političkih i ekonomskih sustava koje su produbljivale socijalne razlike, a pratile su ih korupcija, brza bogaćenja manjine, privatizacijske aferei slično, kaže Tihana Rubić.

Tada je pola milijuna radnika izgubilo posao zbog masovnih otpuštanja i propasti brojnih velikih poduzeća. U jednom trenutku registrirano jeviše od 300 tisuća nezaposlenih, dvostruko više od broja s kojim se susrećemo danas, koji je također visok, kaže ona.

Nove valove nezaposlenih donijela je velika svjetska kriza i uključivanje hrvatskog tržišta rada u globalizirani svijet financija, potrošnje i rada, tijekom 2010. i 2011. godine. Ulaskom Hrvatske u EU i valom radne emigracije od 2013. uslijedili su za Hrvatsku novi izazovi na tržištu rada koji nisu prevenirani, a ni oslabljeni do danas, ističe Tihana Rubić.

Sve više tržište „outsidera“

Hrvatsku karakterizira velik udio poslova u djelatnostima koje ne zahtijevaju visoke stručne kvalifikacije, a koje vežemo prije svega uz trgovinu i turizam. U takvim poslovima ponuda radnika je u pravilu veća od potražnje, a to stvara stalni pritisak prema smanjenju uvjeta i cijene rada, objašnjava Danijela Dolenec.

Druga važna karakteristika je tzv. dualna struktura tržišta rada, što znači da jedan dio ljudi radi na relativno sigurnim poslovima, uz relativno dobre plaće, dok drugi dio radi u nesigurnosti i uz niže plaće. Iskustva jednih i drugih, i njihovi stavovi prema ulozi države, prema poreznom sustavu i drugim političkim pitanjima su različiti i to utječe na dinamiku i ishode izbora.

Prva skupina su ‘insajderi’ na tržištu rada. Oni su zaštićeni zakonodavnim mjerama, a često dodatno kolektivnim ugovorima i djelovanjem sindikata koji brane stečena prava. Značajan dio tih radnika je u javnom sektoru, ali takav status ima i dio radnika u privatnom sektoru. U privatnom sektoru su to u pravilu oni koji imaju više kvalifikacije i koji rade u većim poduzećima na poslovima kao što su inženjeri, programeri, pravnici, analitičari, upravitelji itd.

No, u Hrvatskoj jena tržištu rada sve više ‘‘outsidera’. To su nezaposleni i privremeno zaposleni, koji rade na nesigurnim poslovima i nisu sindikalno organizirani ni zaštićeni, ističe politologinja Dolenec.

Učinke pandemije ćemo tek osjetiti

Visoke stope nezaposlenosti, uz velik udio niskokvalificiranih poslova, dodatni su faktor koji vrši pritisak prema smanjenju cijena i uvjeta rada. Naše stope nezaposlenosti su posljednjih godina pale, ali ne zbog velikog rasta zaposlenosti, već zbog toga što je mnogo ljudi migriralo iz Hrvatske u potrazi za poslom, ističe Dolenec.

Ona zamjera Vladi da se„opetovano hvali manjom nezaposlenošću“, ali da ne spominje da Hrvatska danas ima manju razinu ekonomske aktivnosti i manju ukupnu zaposlenost nego 2008.

Isto tako, kada spominje stope rasta, Vlada ne kaže da su one u velikoj mjeri rezultat činjenice da iskorištavamo sunce i more s jedne strane, i doznake naših radnika u inozemstvu s druge, dodaje.

Turizam čini petinu našeg BDP-a, a po udjelu doznaka iz inozemstva u BDP-u smo najviši u EU. Već dugo analitičari upozoravaju da sene valja pasivno oslanjati na turizam, ali izgleda da je bila potrebna svjetska pandemija da se spozna puni razmjer takvih loših odluka, kaže Dolenec i najavljuje da ćemo ekonomske efekte toga, uključujući one na stope nezaposlenosti, tek osjetiti u mjesecima koji dolaze.

Spašava ih što smo zaostali

Tihana Rubić upozorava na razlike u statusu koje vladaju među nezaposlenima. Status formalno nezaposlenih radnika je jedno. On osigurava neka minimalna prava, naknade i socijalne transfere, no ne sam po sebi, već češće u kombinaciji s još nekim statusima kojima možete ostvariti određena prava. No, nisu svi nezaposleni ujedno i registrirani pri Zavodu za zapošljavanje, nego je njihov broj u stvarnosti mnogo veći, kaže.

Kako nezaposleni žive i preživljavaju? Oni nisu sasvim ostavljeni i nerijetko preživljavaju zahvaljujući podršci u krugu društvenih odnosa kao što su obitelj, susjedstvo ili prijateljstvo. To su neformalni sustavi podrške, jer Hrvatska još nije društvo koje je prednost dalo individualizmu spram kolektivizma. Takvo se društvo može percipirati kao konzervativno i nemoderno, međutim, zahvaljujući tome nezaposleni se na nj još uvijek mogu osloniti, kaže.

Obitelj, susjedstvo ili prijateljstvo zajedno s neformalnom ekonomijom pomažu nezaposlenima živjeti i preživjeti, ne samo u nekom vulgarnom financijskom smislu, već i u smislu mentalnoga zdravlja, osjećaja da nisu isključivo životni gubitnici, dakle, u smislu samopotvrđivanja, kaže Tihana Rubić i dodaje da da se iza brojki i statistika kriju kompleksna, neformalna pojedinačna i kolektivna iskustva pripadanja, suradnje, potvrđivanja, društvenosti, „vidljivosti“ i „nevidljivosti“, „dobitništva“ i „gubitništva“, itd.

Hrvatski prekarijat

Dolenec i Rubić ističu da je među zaposlenima veliki broj prekarnih radnika, onih koji rade povremeno i koji nemaju potrebnu socijalnu sigurnost.

Hrvatska s vremenom poprima sve više karakteristika perifernih ekonomija, u kojoj najveći dio tržišta rada čine zaposleni i samozaposleni u malim poduzećima, odnosno u kojoj nema produktivnog privatnog sektora s potencijalom za investicije, inovacije, međunarodnu konkurentnost i izvoz, kaže Dolenec.

Takva sitno-poduzetnička struktura veže na sebe rast privremenih oblika rada,kao što su sezonski rad, rad na određeno vrijeme,itd. Po udjelu takvog rada smo pri samom vrhu EU. Nakon što smo 2013. imali polovicu nezaposlenosti među mladima, mladi se danas u Hrvatskoj tipično zapošljavaju kroz takve privremene oblike rada.

Bez ozbiljnih intervencija u planiranju razvoja, koje bi obuhvatile industrijsku politiku, politike istraživanja i razvoja, obrazovanje i mjere usmjerene tržištu rada, bit ćemo sve više europska periferija, a bez politika koje bi poticale razvoj takvih poduzeća, ne možemo se nadati ponudi kvalitetnijih poslova, kaže izvanredna profesorica naFakultetu političkih znanosti.

Rubić ističe da se prekarnost toliko udomaćila na tržištu da je postala normalna pojava. Predajem danas generaciji studenata koja je rođena 2000-tih i koja nema baš nikakvo iskustvo sa socijalizmom ili radnim mjestom „za cijeli život“. Oni su, nažalost,prekarnu poziciju neoliberalizma, globaliziranoga svijeta i hiperproduktivnosti, osjetili „na svojoj koži“ i, što je zapanjujuće, ne zamišljaju da ona ikako može biti drukčija, kaže Tihana Rubić, koja je doktorirala je na temi nezaposlenosti i neformalne ekonomije te obiteljskih odnosa.

Nesigurnost zaposlenja, nesigurnost radničkih prava i to što poslodavci sveprisutno krše radničkih prava, postalo je toliko normalno da se niti ne primjećuje kao anomalija. To se jako osjeti u iskustvima i percepcijama rada kod mladih ljudi u Hrvatskoj, kaže.

U jeku pandemije zaštitio ih sindikat

Obje znanstvenice naglašavaju veliku važnost sindikata u borbi za radnička prava. Sindikati imaju svoj legitimitet kao važna svjetska civilizacijska tekovina. Sindikalizam se temelji na važnosti zajedništva i zajedničkog, kolektivnog djelovanja, te mnogočlanog nastupanja u zahtjevima za radnička prava, kaže Rubić i podsjeća da su sindikati i sindikalno udruživanje u Hrvatskoj od 1990-tih bili u krizi, a potom posve marginalizirani.

Prije nekoliko godina sindikati su ponovno počeli dobivati na značaju te ostvarili konkretne uspjehe, primjerice, sindikati školstva nedavno. Trebalo je izaći iz jedne duge i teške faze u kojoj kategorije zajedništva, sindikalizma i solidarnosti nisu bile društveno visoko vrednovane i često su bile negativno percipirane isključivo kao ‘ostatak’ socijalizma i jugoslavenstva, s kojim se htjelo radikalno raskinuti u novouspostavljenoj mladoj državi, kaže ona.

Na tomu se, između ostalog, snažno odvijao proces nacionalne identifikacije. Promjena se dogodila prije nekoliko godina, moguće i smjenom generacija, kada ovi pojmovi dobivaju ponovno pozitivne konotacije. Uviđa se njihova suštinska vrijednost i značaj, bez obzira na smjenu političkih i ekonomskih sustava, kaže Rubić i dodaje da sindikati trebaju osnažiti svoje djelovanje, posebno na području kolektivnih ugovora koji su radnicima donijeli niz prava i zaštitu.

U kontekstu epidemije Covida-19 vidimo da sindikati doslovno život znače: bore se za radna mjesta, zahtijevaju zaštitnu opremu i osiguravaju testiranja radnika na prvim crtama.Nasuprot tome, u djelatnostima gdje su sindikati slabije zastupljeni, kao što su na primjer poslovi skrbi ili poslovi dostavljača, u jeku epidemije ima puno više povreda sigurnosti na radu i općenito nemara za radne uvjete, zaključuje Danijela Dolenec.

K jačanju održivosti i lokalnih ekonomija

Na pitanja kako vide perspektivu na području rada, Tihan Rubić izražava nadu da će zeleni ekološki pokreti u svijetu, koji su sve širi i glasniji, destabilizirati postojeće dominantne sustave koji su usmjereni na profit,uništavanje lokalnih ekonomija i lokalnih resursa svih vrsta.

U ovoj krizi pandemije pokazalo se da se lokalna proizvodnja hrane prepoznaje kao sve važnija tema i praksa, te kao imperativ ekonomskog, političkog i ljudskog djelovanja. To je jako došlo do izražaja nakon zatvaranja globaliziranih, hiperbrzih i hipertrofiranih ekonomskih tokova hrane, ljudi i sirovina.

Perspektiva je u mijenjaju ekonomskih sustava od profita i individualizma prema održivosti i suradnji. Ključ je u mijenjanju odnosa prema proizvodnji hrane i održivom, regionalnom i lokalnom korištenju resursa, što, kaže Rubić, dokida neka postojeća, ali stvara mnoga nova zanimanja i opcije na tržištu rada.

 

IZVOR

No Comments