Arhiva za kategoriju Obavijesti

16.9.2020. – Ministar Aladrović najavio promjene Zakona o radu, evo što to znači za radnike

  • Print
  • PDF
  • Email
  • Facebook
  • Twitter
  • LinkedIn
  • Google Plus
  • Pinterest
  • Add to favorites
  • Delicious
  • Reddit
  • RSS

Hrvatska je po udjelu povremeno zaposlenih radnika doista jedan od europskih rekordera, kao što je pri vrhu i po veličini turizma u nacionalnoj ekonomiji. Preko raznih sezonskih ugovora i ugovora o radu na određeno ovo je ljeto u Hrvatskoj bilo angažirano oko 362 tisuće radnika, što znači da je na svakih pet zaposlenih, jedan radnik bio angažiran na određeno. Stanje u razdoblju korone čak je i nešto povoljnije nego prije jer je lani privremeni ugovor o radu imao svaki četvrti zaposleni! Ministar rada Josip Aladrović prenio je stav Plenkovićeve Vlade “da treba smanjiti broj ugovora na određeno, ali isto tako i ići prema fleksibilizaciji raskida ugovora na neodređeno vrijeme. To je nekakav dobar balans, rekao je Aladrović gostujući u emisiji Hrvatskog radija. 

Probni baloni

Zanimljiva izjava stiže uoči prvog konzultativnog sastanka sa socijalnim partnerima posvećenog promjenama Zakona o radu, zakazanog za idući tjedan. Rad od kuće i rad na daljinu, očito, neće biti jedini predmet pregovora sindikata, Vlade i poslodavaca, tako da pomlađenu ministarsku ekipu i premijera Plenkovića očekuje nova runda odmjeravanja sa sindikatima. U prošloj, sindikati su dva puta izašli kao pobjednici, prvi put kad je Vlada odustala od ubrzanog povećanja radnog vijeka na 67 godina te ga, štoviše, spustila na 65 godina.

Drugi nokdaun bio je višetjedni štrajk prosvjetara koji je završen većim povećanjem plaća u javnom sektoru od traženog!  Ministar Aladrović smatra da će do izmjena Zakona o radu sigurno doći, a da bi cilj tih izmjena trebalo biti povećanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Ta bi konkurentnost mogla podrazumijevati i jednostavniju otkaznu proceduru, što godinama traži Hrvatska udruga poslodavaca.

Mladen Novosel, šef SSSH, kaže da se zadnjih dana puštaju probni baloni oko mnogih pitanja pa i oko fleksibilizacije. 

– Fleksibilnije otpuštanje neće riješiti probleme rada na određeno. Sve će strane u utorak iznijeti svoje prijedloge, želje i prioritete vezane uz izmjene Zakona o radu, i tek kad čujemo prijedloge jasno ćemo se očitovati – kaže sindikalac Novosel.

Ministar Aladrović vjeruje da ugovori na određeno stvaraju nesigurnost i prepreke u planiranju profesionalnog razdoblja, no ne izjašnjava se u kojem bi smjeru fleksibilizirao rad na neodređeno. Radnici sada mogu dobiti poslovno uvjetovani otkaz, uz propisani otkazni rok i otpremninu. Zaposleni u javnom sektoru su u pravilu pošteđeni otkaza, dok su oni u privatnom gotovo svakodnevni, kao što su, uostalom, i ugovori na određeno naša svakodnevica. Devet od deset novozaposlenih radnika uglavnom se zapošljava na određeno, no u posljednje vrijeme i tu se stvari lagano mijenjaju u korist stalnog zaposlenja.

Skupi poticaji 

Hrvatska već neko vrijeme vodi izrazito proaktivnu, ali i skupu politiku zapošljavanja mladih preko petogodišnjih poreznih olakšica poslodavcima koji mlađima od 30 godina ponude ugovor na neodređeno. Trenutačno su tvrtke i drugi poslodavci oslobođeni plaćanja 16,5 posto zdravstvenog doprinosa za 136 tisuća mladih ljudi zaposlenih na neodređeno. U godinu dana, broj mladih na toj olakšici porastao je sa 121 tisuće u srpnju prošle godine na 136 tisuća korisnika olakšice u srpnju ove godine. 

Ta je mjera na snazi od siječnja 2015. godine tako da su prvi korisnici olakšica već zagazili u drugu polovicu tridesetih i ostali bez njih. Godišnja vrijednost nenaplaćenih zdravstvenih doprinosa po toj osnovi mogla bi biti oko dvije milijarde kuna!

Velik je to izgubljeni novac za zdravstveni sustav, ali i financijski mamac za tvrtke kojima su mladi do 30 godina u startu 16,5 posto jeftiniji od drugih! Povrh te olakšice, koja je poticaj poslodavcima, od prošle su godine mladi do 25 godina potpuno oslobođeni plaćanja poreza na dohodak, a onima između 25 i 30 godina ta je porezna obveza prepolovljena. Oni će taj novac – računa se oko 700 milijuna kuna – dobiti u idućoj godini povratom poreza! 

IZVOR

No Comments

6.9.2020. – Željeznica? Možda ipak nije kasno…

  • Print
  • PDF
  • Email
  • Facebook
  • Twitter
  • LinkedIn
  • Google Plus
  • Pinterest
  • Add to favorites
  • Delicious
  • Reddit
  • RSS

Ulaganje u ceste i zanemarivanje željeznice s ekonomskog aspekta bila je glupost. No ispalo je dobro …

Rijetki zaljubljenici u promet s ushićenjem su popratili najavu resornog ministra Olega Butkovića da će u fokusu prometne politike u idućih deset godina biti obnova željeznica. Trenutačne investicije u prometnu infrastrukturu, kaže Butković, iznose 20 milijardi kuna, a polovica od toga odnosi se na željeznicu. Cilj je države da se ulaganja u željezničku infrastrukturu udvostruče i da za deset godina iznose više od tri milijarde eura. Tako bi konačno nakon ere gradnje autocesta u Hrvatskoj trebala nastupiti željeznička renesansa. No jesmo li zakasnili s procesom modernizacije željeznica i je li svojedobna odluka da se najprije ide u gradnju autocesta bila pogrešna? Ekonomisti zastupaju stav da je za razvoj gospodarstva željeznička infrastruktura kudikamo važnija od cestovne.

Hrvatska je dosad, prema podacima HAC-a, u gradnju mreže autocesta utrošila 55 milijardi kuna ili oko 7,3 milijarde eura, a taj iznos bi se uz današnju razinu prometa trebao u optimističnoj varijanti vratiti za najmanje 20 godina. Samo dvije glavne cestarske tvrtke u državnom vlasništvu, HAC i ARZ, investirale su 45 milijardi kuna. Neke studije pokazuju da razvoj željeznica donosi dvije trećine radnih mjesta više nego cestogradnja. Konkretno, milijarda eura uloženih u željeznicu vraća se kroz 17.500 novih radnih mjesta, a ceste ih donose oko šest tisuća. O razvoju morskih i riječnih luka i pripadajućih gradova izlišno je raspravljati. Može li se vjerovati toj studiji, cestogradnja je Hrvatskoj donijela oko 44 tisuće novih radnih mjesta, dok bi željeznica, da je isti novac uložen u taj oblik prometne infrastrukture, rezultirala otvaranjem oko 130 tisuća radnih mjesta. Zagovornici cestogradnje kao argument ističu porast turističkog prometa koji je u Hrvatskoj ostvaren u posljednjih dvadesetak godina.

Stara cestovna struktura, kakvu smo imali do 2000-ih, jednostavno ne bi mogla progutati toliku količinu automobila kojima danas dolazi gotovo 70 posto gostiju iz inozemstva. Osim toga, moderne autoceste, a hrvatske su među najboljima u Europi, znatno utječu na sigurnost prometa i smanjuju broj stradalih u prometu. Važna je u tome i demografska komponenta jer stanovništvo postaje mobilnije i lakše prihvaća prelazak na radno mjesto u drugom gradu. Prosječnog Hrvata teško bi bilo uvjeriti da je na ceste potrošeno previše novca jer tu je u pitanju i nacionalni ponos, a i ceste su u svakodnevnom životu vidljivije od željeznice. Međutim, stratezi i kreatori državnih politika trebaju se držati brojki i promišljanja tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Ispada da to nije bio slučaj 2001. kada je na valu demokratskih i ekonomskih promjena tadašnja Račanova Vlada odlučila da se većina javnih investicija usmjeri u gradnju autocesta. Nakon ekonomski i politički teških 90-ih godina ta je odluka imala rezona jer je budila optimizam u narodu, a za razliku od željeznice, gradnja autocesta jednostavniji je i brži proces.

Cestogradnja je podigla iz pepela domaću građevinsku industriju, raslo je zapošljavanje, Hrvatski BDP tih je godina plivao na valu cestogradnje. Međutim, kriza koja je nastupila 2009. godine razotkrila je sve nedostatke takve politike. Hrvatski javni dug dobrim dijelom poguran kreditima za gradnju cesta toliko je pritiskao državu da je Kukuriku koalicija, koja je na vlast došla 2011., ozbiljno razmišljala da autoceste ponudi koncesionaru na upravljanje, i to za manju naknadu nego što su iznosili dugovi cestara stvoreni kroz više od 50 kreditnih aranžmana. Milanović je od te ideje odustao samo zbog javnog pritiska. Kasnije su se gospodarske okolnosti promijenile, s njima i situacija na tržištu novca, pa je sadašnja vladajuća garnitura refinancirala cestarske dugove i zasad autoceste učinila održivima. Međutim, legitimno je zapitati se je li ulaganje u taj oblik prometne infrastrukture dovoljno poguralo hrvatsko gospodarstvo.

Odgovor nije jednostavan, više zbog naknadnih okolnosti, manje zbog nominalnih efekata takve odluke. Sredinom 2000-ih hrvatska je dosezala jedva pet posto gospodarskog rasta godišnje, što nije bilo dovoljno za zemlju izašlu iz rata. Enormni profit koji je na cestogradnji ostvarivala hrvatska građevinska operativa, naročito u razdoblju nakon odlaska američkog Bechtela, umjesto u nova tržišta, investiran je u stanogradnju. To je pak dovelo do nekretninskog buma, koji se dolaskom kriznog vala 2009. istopio kao balon od sapunice. S druge strane, dok su se vlasnici građevinskih tvrtki bogatili, javni dug, koji svi vraćamo, dosegao je gotovo 100 posto domaćeg BDP-a.

Okolnostima koje su tome pridonijele treba dodati megalomanske projekte inicirane od ekipe na čelu s tadašnjim premijerom Ivom Sanaderom, začinjene pozamašnom, a u međuvremenu i sudski dokazanom korupcijom. No povijesne okolnosti išle su Hrvatskoj na ruku. U međuvremenu postali smo članica EU, a Bruxelles – zbog energetskih i ekoloških ciljeva – u programima sufinanciranja infrastrukture protežira željeznicu. Velika je vjerojatnost da će se kruna svih željezničkih projekata – nizinska pruga od Zagreba do Rijeke – sufinancirati europskim novcem u iznosu do 85 posto. Naravno, bespovratno. Da se Hrvatska kojim slučajem prije 20 godina odlučila za modernizaciju željezničke mreže, morali bismo to sami platiti, a na sufinanciranje gradnje autocesta iz fondova EU ne bismo mogli računati ni kao članica EU. S tog aspekta gledano, odluka prvo ceste pa željeznica bila je dobra.

IZVOR

No Comments

29.8.2020. – Tko će biti gubitnici: Marić poziva na rezove, ali sindikati ne odustaju od rasta plaća u 2021.

  • Print
  • PDF
  • Email
  • Facebook
  • Twitter
  • LinkedIn
  • Google Plus
  • Pinterest
  • Add to favorites
  • Delicious
  • Reddit
  • RSS

Postignuti dogovor Vlade i sindikata ujedno znači da je ovogodišnji rast plaća samo odgođen

Kada ministar financija kaže “sve je podložno rezovima, osim mirovina”, ujedno šalje poruku ostalim korisnicima proračuna ne samo da bi se mogli naći na listi “gubitnika”, nego i da u ova teška vremena nema mjesta velikim zahtjevima.

Gotovo identične riječi mogle su se čuti i u travnju uoči rebalansa proračuna. Tada je saborski zastupnik Branko Bačić, primjerice, rekao: “Postoje rashodi poput mirovina koji se ne mogu smanjivati i na to treba paziti, sve drugo može biti na stolu”.

Ipak, prvi koji bi se mogli prepoznati u ovim načelnim obraćanjima proračunskim korisnicima zacijelo su sindikati s kojima će Vlada uskoro morati otvoriti pregovore o rastu plaća u idućoj godini. Nakon izbijanja koronakrize, uoči rebalansa proračuna, sindikati su pristali odreći se prije dogovorene povišice u lipnju i listopadu od 2+2, dok je dogovor oko nekih materijalnih prava, poput božićnice za ovu godinu, ostavljen za jesen kada će razmjeri krize biti jasniji. Postignuti dogovor Vlade i sindikata ujedno znači da je ovogodišnji rast plaća samo odgođen te da će plaće javnog sektora od 1. siječnja iduće godine rasti četiri posto.

Jasna pozicija

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnog hrvatskog sindikata, svjestan je da situacija neće biti jednostavna jer očekuje da će Vlada, u nastojanju da smanji deficit, ići na mjere štednje. Međutim, čini se da sindikati oko toga imaju dosta jasnu poziciju.

“Očekujem poziv sindikatima, da će to biti na vrijeme i da će se s njima razgovarati”, kaže Sever. Sudeći na temelju razgovora s predstavnicima sindikata koje okuplja NHS, on zaključuje da će ustrajati u svojim zahtjevima kako po pitanju isplate božićnica za ovu godinu tako i u slučaju rasta osnovice plaća od četiri posto početkom iduće godine.

“To su pozicije s kojih se ide u pregovore. Iskustvo nam govori da jednom kada se odreknemo povišice ili kada se zamrznu materijalna prava, potrebne su godine da se vratimo na iste pozicije”, objašnjava Sever. Poput nekih svojih kolega, i on smatra da odustajanje od rasta plaća nije dobro ni za gospodarstvo jer u uvjetima velike neizvjesnosti to dodatno smanjuje potrošnju. Nije to dobro ni za privatni sektor, dodaje, jer upravo od njega kupujemo proizvode i usluge.

Nastavak moratorija

Da situacija neće biti jednostavna, smatraju i ekonomisti, ističući da veliki proračunski deficit i nužnost vraćanja javnih financija u održive okvire neizbježno nameće smanjenje rashoda.

S druge strane, velik dio javnog sektora, liječnici, nastavnici, kao i oni koji rade u socijalnoj skrbi, proteklih su mjeseci izloženi ne samo velikom pritisku, nego i dodatnim poslovima. Ipak, u usporedbi s neizvjesnošću koja čeka privatni sektor, oni koji rade u javnom sektoru barem ne moraju strahovati za posao.

Imajući sve te okolnosti u vidu, kako ističe jedan ekonomist koji je želio ostati anoniman, možda bi optimalno rješenje u ovoj situaciji bilo produljenje moratorija na rast plaća u javnom sektoru. Tim prije što Ministarstvo financija najavljuje smanjenje poreza na dohodak koji bi većem dijelu zaposlenih trebao donijeti povišicu.

Težak kompromis

No, ne treba dvojiti da će potraga za kompromisom između Vlade i sindikata, kao i proteklih godina, sigurno potrajati. Valja podsjetiti da je krajem prošle godine, nakon višetjednog štrajka u školama i dramatičnih pregovora sa sindikatima, uz ostalo, Vlada obećala da će do lipnja napraviti analizu plaća i izraditi novi sustav koeficijenata plaća u javnom sektoru. PremijerAndrej Plenkovićobećao je da će se angažirati stručnjaci koji će utvrditi realnu složenost poslova te da će se prema tome izračunati koeficijenti za sve u javnim službama, a prvi rezultati trebali su biti poznati u prvoj polovici godine.

Osim prijedloga koeficijenata, analiza je trebala pokazati i koliko je zaposlenika potrebno u kojem sektoru. No, koronakriza je, čini se, malo poremetila planove, ali sve dok se Vlada ozbiljno ne pozabavi plaćama u javnom sektoru, pregovori sa sindikatima nastavit će se uhodanim putem.

Neovisno o tome kako će oni završiti ovaj put, nema sumnje da izrada proračuna za iduću godinu ministru financija predstavlja velik izazov. Prema planovima iz travanjskog Programa konvergencije, deficit proračuna u idućoj godini trebao bi se smanjiti na 2,4 posto BDP-a s ovogodišnjih sedam posto, što znači za oko 16 milijardi kuna, pa bi u idućoj godini trebao iznositi oko devet milijardi kuna. S obzirom na očekivani rast BDP-a u idućoj godini, prema posljednjim projekcijama od 6,1 posto, izgledan je i solidan rast prihoda, kao i priljev novca iz EU.

Manje izdataka

U idućoj godini proračun više neće imati izdatke za ublažavanje posljedica od koronakrize, kao što je sufinanciranje radnih mjesta, barem ne u mjeri u kojoj je to bilo ove godine. Međutim, pritisak na povećanje rashoda sigurno će biti snažan jer će mnogi i dalje trebati pomoć. Osim toga, da bi se potaknuo oporavak i u većoj mjeri angažirao novac iz EU, Vlada će morati dati i svoj dio.

Izdaci za zaposlene i socijalne naknade čine 60 posto budžeta

Za razliku od Vlade koja u 2021. godini očekuje rast BDP-a od 6,1 posto i proračunski deficit od 2,4 posto, analitičarka Raiffeisen banke Zrinka Živković-Matijević smatra da će oporavak biti znatno sporiji, a time i rast poreznih prihoda.

Ona procjenjuje da će BDP iduće godine rasti po stopi od tri posto, a toliko će iznositi i deficit proračuna, što znači oko 11 milijardi kuna. S obzirom na projekt uvođenja eura, ne sumnja da će Vlada nastojati značajno smanjiti deficit, ali ostaje pitanje koliko će u tome uspjeti.

– Imamo rigidnu strukturu rashoda, pri čemu izdaci za zaposlene i socijalne naknade čine oko 60 posto BDP-a. Proteklih godina značajno su se smanjili izdaci proračuna za subvencije i kamate, što znači da još preostaju materijalni i kapitalni rashodi. Međutim, treba imati na umu da manji izdaci za investicije znače i manju gospodarsku aktivnost – kaže Živković-Matijević.

Kada je, pak, riječ o povlačenju novca iz EU, dodaje kako ostaje upitno koliki su nam uopće projektni kapaciteti.

IZVOR

No Comments

29.8.2020. – OVO JE 6 MJERA ZA SPAS NAŠE EKONOMIJE: 2000 kuna po radniku za skraćeni tjedan, zbog porezne reforme rastu plaće…

  • Print
  • PDF
  • Email
  • Facebook
  • Twitter
  • LinkedIn
  • Google Plus
  • Pinterest
  • Add to favorites
  • Delicious
  • Reddit
  • RSS

Vlada ima šest novih mjera za ublažavanje krize uzrokovane pandemijom koronavirusa

U Vladinom jesenskom paketu mjera za ublažavanje krize su subvencije za skraćeni radi tjedan, obnove škola i bolnica u Zagrebu, ali i obustava rasta plaće u javnom sektoru, piše danas Jutarnji list.

Navodeći hitne poteze za spas privrede dnevnik ističe da će Vlada pomoći djelatnostima u turizmu, ugostiteljstvu, prometu sa sufinanciranjem 2000 kuna po radniku za skraćeni radni tjedan.

Planirani su i povoljni krediti za poduzetnike, a Hamag-Bicro i HBOR nastavit će davati kredite s kamatama od 0,25 posto za održavanje likvidnosti poduzeća.

Bespovratna sredstva

Hrvatska na raspolaganju ima i 6 milijardi eura bespovratnih sredstava koja se mogu koristiti za različite projekte. Sredstva će se koristiti i za obnovu školskih, zdravstvenih i kulturnih objekata nakon potresa.

Osim toga od 1. siječnja na snagu stupa nova porezna reforma u kojoj je smanjenje stopi poreza na dohodak s 24 na 20 posto i s 36 na 30 posto, kao i porez na dobit s 12 na 10 posto za mala i srednja poduzeća, koja ostvaruju prihode do 7,5 mil. kuna. Plaće bi tako trebale rasti od 100 do 800 kuna.

Pregovori o plaćama

U planu su i pregovori sa sindikatima o (ne)povećanju plaća. Vlada, kako navodi Jutarnji list, želi kompromis da ili zamrzne povećanje plaća dok se BDP ne počne dizati ili da povećanja budu manja.

Planiraju se ubrzati i investicije koje se financiraju iz EU te potaknuti i državne tvrtke da imaju više investicija, donosi Jutarnji list.

IZVOR

No Comments

29.8.2020. – STRUČNJAK ZA DNEVNO: Evo što pad BDP-a znači za život građana! ‘Hrvatska treba drastično smanjenje poreza i velike reforme’!

  • Print
  • PDF
  • Email
  • Facebook
  • Twitter
  • LinkedIn
  • Google Plus
  • Pinterest
  • Add to favorites
  • Delicious
  • Reddit
  • RSS

Hrvatskom je odjeknula vijest o padu BDP-a od 15.1% u ovom kvartalu. Posljedice zatvaranja ekonomije polako dolaze na naplatu, a kako će se to odraziti na svakodnevni život građana, za Dnevno je objasnio ekonomski analitičar i profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, Guste Santini. Poručio je kako država treba intervenirati i spasiti gospodarstvo ne mareći za proračunski deficit, a predviđa veliku nezaposlenost. Smatra kako bez ozbiljnih poreznih rasterećenja i reformi nema značajnog oporavka.

Objavljeno je kako Hrvatska ima pad BDP-a od 15,1%. Što će to značiti za građane i kakav rasplet situacije možemo očekivati? Hoće li doći do velike nezaposleni?

“BDP je pao 15,1%, a u prvom kvartalu smo imali rast 0,4%, a istovremeno su se čuvala radna mjesta vladinim potporama, iako je gospodarstvo već imalo ozbiljnih problema. Bilo je rečeno da pravo na tu pomoć imaju samo tvrke koje imaju pad prihoda od 20%. Govorilo se stotinama tisuća ljudi koji imaju pravo na tu naknadu. Već to je znak disbalansa kad je tako velik broj ljudi imao pravo na naknadu u gospodarstvu koje zapošljava oko milijun ljudi. Dakle oko pola tvrtki je imalo pad prihoda više od 20%. Iako Državni zavod za statistiku najavljuje da su moguće korekcije tih veličina, te veličine odnosno pad od 15,1% nije tako velik. Imali su u vidu broj djelatnika u tvrtkama koje su imalo pravo na naknadu. E sada, Zdravko Marić je jasno dao doznanja da ta priča ne može ići dalje i da se takoreći, neće moći subvencionirati plaće u iznosu od 4 tisuće kune i sada će se morati tražiti neke druge mjere. Drugim riječima, Ministarstvo financija u ovom trenutku ne raspolaže dovoljnim sredstvima da se kvalitetno odredi prema krizi u kojoj se nalazi hrvatsko gospodarstvo. Prevedeno, to znači da bi uskoro mogli krenuti otkazi i da bi broj nezaposlenih uskoro mogao početi ozbiljno rasti. Jasno, kada ljudi postanu nezaposleni dobivaju neku pomoć, a ta pomoć će biti sve manja i manja. Na koncu, ljudi postaju socijalno ugroženi. Ako velik broj građana s niskim plaćama ili onih koji će dobiti otkaz, a ne raspolažu s ušteđevinom, prirodno je za očekivati da će ti ljudi imati ozbiljnih socijalnih problema. Prema tome, broj siromašnih i socijalno ugroženih bi se mogao rapidno povećavati.”

Hoće li porasti troškovi života? 

 “Što se tiče značajnijeg  poskupljenja troškova života, ne očekujem da će se to dogoditi. Mi smo na jedinstvenom tržištu i robe ima u izobilju. Problem je što pada i što će padati potražnja. Ljudi troše sve manje i racionaliziraju. Manja potražnja, naravno znači, manje šansi da se održi zaposlenost. Dakle, počinje negativna spirala. A ova priča o tome kako se treba okrenuti gospodarstvu i kako ne treba dozvoliti da se ovisi u uvozu, to su priče za malu djecu. Nikakva se proizvodnja ne može pokrenuti preko noći. Dakle, mi ćemo stagnirati. Gospodarstvu treba velika financijska injekcija da se to gospodarstvo održi, a očito u proračunu novca nema niti će ga biti.

Santini nadodaje kako Vlada u rješavanju ove krize ne smije robovati proračunskom deficitu te pozica građane da podrže značajne reforme i drastično smanjenje poreza.

“S obzirom na sve, ja sam pesimističan. Vjerojatno je u stvarnosti došlo i do većeg pada proizvodnje. Ovo su prvi podaci koji će se još peglati i čistiti. Ako ovo jesu točni podaci, znači da ćemo u slijedećem kvartalu još više pasti, a situacija još ozbiljnija. Možda pad neće biti 15.1%, ali sigurno preko 10% i to će stvoriti još lošije pretpostavke za oživljavanje gospodarstva. To je jedna makro slika. A mikro slika je još gora. S obzirom na odnos fiksnih i vanrednih troškova hrvatsko gospodarstvo će završiti s gubitkom. To znači da ljudi koji vode posao i koji su investirali, neće dobiti prinos za svoj kapital. Njihova će se imovina smanjiti. Doći će do još većeg pesimizma, a cijela stvar će se usložniti. Neimaština će se bitno povećati i broj socijalno ugroženih će se bitno povećati. Da bismo to riješili, moramo zaista odlučno krenuti u reforme i s druge strane zaboraviti na proračunski deficit. Gospodarstvo se mora sačuvati i mora se sačuvati socijalna stabilnost zemlje. Ako će se robovati proračunskom deficitu, bojim se da će stvar biti još teža i stvar bi mogla jako podsjećati na ono što smo imali 2008/2009. godine”, govori nam Santini te podsjeća kako država ima dužnost brinuti o svojim obveznicima.

“Dakle, treba ići u veći javni dug da se sanira gospodarstvo dok ne krenu bolji dani. Država bi trebali uložiti u privatni sektor. Ako država zabrani nekome da radi, onda im treba nadoknaditi štetu. Više nije bitno je li naše gospodarstvo ovisi u uslužnim djelatnostima. Bitno je da je to tako i da imamo kapacitete koji su neiskorišteni i da će turistički sektor završiti s gubicima. Kada je takva situacija, država mora pomoći svome gospodarstvu. Ako država ima pravo naplaćivati poreze, onda se ona mora brinuti o svojim poreznim obveznicima. To je temeljno načelo. Ako porezni obveznici nemaju novaca, a nemaju novaca jer će ostvariti gubitke, onda treba zaustaviti poreze. Rekao sam već u 7dnevno, da je potrebno napraviti moratorij na porezne obveze i dogovoriti s bankama da država preuzme kredite za najugroženije. Međutim, mi to nismo napravili. Sada kada se skinu svi ovi moratoriji, nastupit će eksplozija. Onog momenta, kada banke budu mogle naplaćivati  svoja potraživanja, oni koji neće moći platiti, naći će se u neobranom grožđu. Država bi se trebala aktivnije odrediti. U prvom planu ne smije biti javni dug nego socijalni mir i očuvanje gospodarstva.

Hrvatska u odnosu na EU stoji loše jer već sad imamo među najmanjim dohodcima po glavi stanovnika. Za očekivati je da će takva zemlja teže iznijeti krizu. Ovo stanje ogolit će našu ekonomsku stvarnost. Hrvatska treba provesti ozbiljne porezne reforme koje kod nas nikada nisu cjelovite, to su uglavnom glancanja. Treba provesti i reformu javne uprave, treba racionalizirati državu i dramatično smanjiti poreze”.

“Pozivam građane da traže i podrže ozbiljne reforme”, zaključuje Santini. 

IZVOR

No Comments